Umjesto tehnologije za »liječenje« dosade dovoljno je pogledati oko sebe, izići na svjež zrak, do parka, do igrališta. I to je dio »digitalne dijete« koju preporučuju iz »Obitelji i medija«.
»S dosadom se djeca mogu suočiti jednostavnom promjenom ambijenta, igrom s vršnjacima, aktivnostima poput volontiranja, a mogu se i posvetiti tomu da više slušaju bližnje oko sebe i ono što oni žele reći. Tehnologija je tek jedno od mnogih iskustava koje možemo doživjeti, ali ako ona postane ‘predah’ u dosadnoj egzistenciji, nakon tehnologije osjećat ćemo se još više iscrpljeno, a ne osvježeno«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija« te napominju: »To vrijedi i za odrasle i za djecu. Gledanje televizije ili upotreba bilo koje druge medijske platforme treba biti tek jedno od iskustava u danu koji treba biti ispunjen različitim aktivnostima.«
Djeca mogu često, podsjećaju iz »Obitelji i medija«, posegnuti za televizijom ili nekim drugim digitalnim sadržajem čim su dovršila neku aktivnost, poput jela ili pisanja zadaće, samo da bi »zabavom« ispunila slobodno vrijeme koje je najednom pred njima. No i u tom obliku zabavljanja ona često nisu sklona odigrati igru do kraja, pogledati film ili crtić u cijelosti, nego usred jedne digitalne »aktivnosti« izmjenjuju razne sadržaje. Ta pojava, koja je i svojevrsni paradoks, može se također obuzdati »digitalnom dijetom«, napominju iz »Obitelji i medija«. »Skakanje« od jednoga do drugoga digitalnoga sadržaja često je posljedica toga što su se djeca naučila da im neki medij treba neprestano biti upaljen u pozadini. Time se dolazi do toga da djeca konzumiraju »medijsku pozadinu«, upozoravaju iz »Obitelji i medija«, te kroz medije ne doživljavaju stvarna iskustva.