ISTUPILI ČLANOVI HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI Potrebno je prekinuti stigmatizaciju povijesnih hrvatskih grbova

Na znanstvenom je skupu u više predavanja rekonstruirana geneza hrvatskoga grba te pojašnjena njegova uporaba u dugim stoljećima hrvatske prošlosti
Deklaracija o hrvatskom povijesnom grbu upozorava da se rasprave o početnom polju hrvatskoga grba ne vode znanstvenim i kulturološkim motivima

ZAGREB • U Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u četvrtak 5. lipnja održan je znanstveni skup o hrvatskom povijesnom grbu u okviru kojega je proglašena i Deklaracija o hrvatskom povijesnom grbu. Istoga je dana u Hrvatskom saboru jednoglasno usvojeno da će se 5. lipnja u Republici Hrvatskoj slaviti kao Dan hrvatske zastave, u spomen na ustoličenje Josipa Jelačića za bana Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije istoga nadnevka 1848. godine.

U Deklaraciji hrvatski akademici upozoravaju da, premda su izgled i uporaba službenoga državnoga grba Republike Hrvatske regulirani zasebnim zakonom, ni po čemu ne mogu biti prijeporne i različite inačice hrvatskih grbova koje su se javljale tijekom hrvatske povijesti. Sve su se te inačice grbova u prošlosti, podsjećaju u Deklaraciji akademici, isticale u različitim prigodama, od onih privatnih, do svečanih proslava i drugih javnih manifestacija.

Politikantsko i pseudoznanstveno tumačenje značenja prvoga polja

»Šahirani grb Hrvatske stilizirani je prikaz tvrđave, utvrde ili predziđa. Potkraj 15. stoljeća bio je oblikovan prema tadašnjoj metafori Hrvatske kao tvrđave, bedema, odnosno predziđa kršćanstva (Antemurale Christianitatis), najčešće u varijanti s početnim srebrnim (bijelim), a završnim crvenim poljem (kad je parni broj polja). Šahirani grbovi Hrvatske s početnim srebrnim (bijelim) ili crvenim poljem prisutni su i korišteni gotovo podjednako još od početka 16. stoljeća«, navodi tekst Deklaracije i upozorava: »Stoga su prijepori vezani za početno polje (bijelo ili crveno) – što podrazumijeva to da bi uporaba jedne varijante isključivala drugu – lažna dvojba. Historiografske spoznaje potvrđuje višestoljetna praksa isticanja različitih varijanata šahiranoga grba. Sve to opovrgava recentne teze o posebnom značenju početnoga polja našega grba, pa se one mogu smatrati pseudoznanstvenim i politikantskim.«

Šahirani grbovi Hrvatske s početnim srebrnim (bijelim) ili crvenim poljem prisutni su i korišteni gotovo podjednako još od početka 16. stoljeća, pa su i prijepori vezani uz početno polje (bijelo ili crveno) lažna dvojba, napominju hrvatski akademici

Hrvatski grb s prvim bijelim poljem ne može se poistovjetiti sa simbolima i režimom NDH. »Od početka 21. stoljeća te su se teze u javnosti počele nametati ponavljanjem netočnih tvrdnja i iz njih izvedenih lažnih zaključaka. Uglavnom je riječ o zlonamjernim medijskim problematizacijama početnoga srebrnog (bijelog) polja hrvatskoga povijesnoga grba koje ga vezuju isključivo uz razdoblje II. svjetskog rata. Pritom se inačica s početnim srebrnim poljem netočno proglašava grbom i simbolom Nezavisne Države Hrvatske. Povijesni hrvatski grb s početnim srebrnim poljem tako se ideologizira i služi za dnevnopolitičke potrebe. Takav ahistorijski pristup ujedno reducira raznolikost višestoljetne kontinuirane uporabe grba sa šahiranim poljima i isključuje petsto godina povijesti podjednake uporabe inačica toga hrvatskoga heraldičkog simbola«, stoji u tekstu Deklaracije.

Rasprava o prvom crvenom ili bijelom polju nije motivirana znanstvenim, povijesnim i kulturološkim ciljevima, upozoravaju akademici i pozivaju na dokidanje stigmatizacije različitih inačica hrvatskoga povijesnoga grba. »Službeni grb Republike Hrvatske zakonom je propisan i nema inačica, ali hrvatski povijesni grb u privatnoj i javnoj uporabi, s razlogom i ponosom, može se i treba isticati onako kako su ga Hrvati tijekom povijesti naraštajima isticali, poštovali i smatrali svojim bez obzira na to je li mu početno polje bijelo ili crveno«, zaključuje tekst Deklaracije.

Slaviti u punini hrvatski povijesni identitet

»Nametanjem lažnih dilema o hrvatskim simbolima pokušava se diskreditirati sva povijesna postignuća i zato te dileme treba raščistiti, a Hrvatima omogućiti slavljenje punine svojega povijesnoga identiteta uz oslonac na zakone naše Republike Hrvatske«, upozorio je u radnom dijelu znanstvenoga skupa u HAZU-u predsjednik hrvatske krovne znanstveno-umjetničke institucije akademik Velimir Neidhardt. Na skupu je u više predavanja rekonstruirana geneza hrvatskoga grba te pojašnjena njegova uporaba u dugim stoljećima hrvatske prošlosti. O šahiranom grbu koji simbolizira Hrvatsku kao predziđe kršćanstva i njegovu nastanku opširnije je govorio mr. Mate Božić. Spomenuo je i da postoje brojni primjeri uporabe šahiranoga grba Hrvatske diljem Europe, kao i spominjanje Hrvatske kao štita i predziđa kršćanstva. Takav grb prvi je put u Hrvatskoj službeno uporabljen na pečatu zaključaka Hrvatskoga sabora u Cetingradu 1527. kada je Ferdinand I. izabran za hrvatskoga kralja. Pojasnio je da u ranijim prikazima hrvatskoga grba preteže prvo srebrno polje jer se smatralo metalom koji je prema heraldičkim pravilima imao prednost pred crvenom bojom.

I u komunizmu u uporabi inačice grba s prvim bijelim poljem

O uporabi hrvatskoga šahiranoga grba u 20. stoljeću govorio je povjesničar dr. Mario Jareb. Podsjetio je da je njegov status osnažen nakon 1918., ulaskom u jugoslavensku državu, kada je hrvatski grb – s prvim bijelim poljem – uz srpski i slovenski grb, postao dijelom zastave Kraljevine SHS. Već 1919. u novom je identitetu zastave hrvatski grb dobio prvo crveno polje te je šahovnica s prvim crvenim poljem bila i u grbu Banovine Hrvatske.

Povjesničar dr. Jareb u izlaganju je rekonstruirao i kako je u vrijeme NDH nastajao grb s prvim bijelim poljem. Zaduženje da izradi grb dobio je Emilij Laszowski, istaknuti povjesničar i kulturni djelatnik, jedan od osnivača Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, a za autora zastave određen je slikar Ljubo Babić. Laszowski je dao prijedlog prema kojemu bi osnovica grba bio štit s 25 polja, od kojih bi prvo bilo crveno, a iznad njega bilo bi zlatno sunce s plavim slovom »U« poprskano kapljicama krvi, s dvojicom ustaša kao čuvarima i s ustaškim geslom »Za dom spremni«. Poglavnik Ante Pavelić dao je pak Babiću zahtjev da u početnom polju grba na zastavi bude plavo slovo »U« i zbog toga je Babić odabrao prvo bijelo polje. Budući da je rješenje Laszowskoga bilo previše barokno, autor i grba i zastave na kraju je postao Babić, pojasnio je dr. Jareb. Nakon 1945. komunističke su se vlasti konzultirale s Laszowskim oko izgleda šahovnice u grbu Narodne Republike Hrvatske. On je i tada zagovarao rješenje s prvim crvenim poljem, ali u novom ustavu nije postojala uredba o tome kakvo prvo polje treba biti. Prevladao je grb s prvim crvenim poljem, no u uporabi su bile i inačice s prvim bijelim poljem, podsjetio je povjesničar dr. Jareb.

Nad grbom Republike Hrvatske bdije – Majka Božja

Grbove koji se nalaze u kruni današnjega grba Republike Hrvatske na skupu je analizirao akademik Stjepan Ćosić. Pojasnio je da je prvi od grbova, sa zvijezdom i polumjesecom, koji se smatra najstarijim grbom Hrvatske, zapravo grb imaginarnoga područja Ilirije koja se planirala u jugoistočnoj Europi početkom 17. stoljeća nakon protjerivanja Osmanlija, a može se shvatiti kao stilizirani prikaz Majke Božje iz Otkrivenja, gdje se spominje žena zaodjenuta suncem i mjesec pod njezinim nogama.
Za grb Dubrovačke Republike s crvenim i plavim gredama kazao je da je potječe od ugarske dinastija Arpadovića, a njega je nastavila rabiti i dinastija Anžuvinaca. Dubrovčani su se obvezali uzeti taj grb 1358. nakon Višegradskoga ugovora kojim su stekli zaštitu ugarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I. Anžuvinca. Dalmatinski grb bio je grb hrvatskoga hercega iz 13. stoljeća koji je vladao od Jadrana do Drave, a postupno je, kakva je i inače bila praksa u zapadnoj Europi, prešao i na zemlju kojom je vladao pa je to zapravo najstariji hrvatski grb. Za grb Istre koji sadržava lik koze akademik Ćosić je kazao da ima začetke u prikazima rogatih glava satira na kartografskim djelima krajem 16. stoljeća koji su uzeti kao simbol Istre možda zbog toga što je satir anagram riječi Istra. Za grb Slavonije s likom kune kazao je da je jedini koji je od početka službeno definiran, i to od 1496. kada ga je slavonskim velikašima dodijelio kralj Vladislav II. Jagelović.