Jedna od znamenitijih osoba hrvatske povijesti Toma Bakač Erdődy rođen je 1558. godine. U za hrvatsku najtežem 16. stoljeću bio je jedan od znamenitijih boraca protiv Turaka. Prvi je put banom imenovan vrlo mlad, 1583. U drugoj polovici 1584. pobijedio je Turke kod Slunja, a 1585. zauzeo je i spalio Kostajnicu, dao načiniti most preko Une i poveo vojsku u Bosnu, no nije uspio dublje prodrijeti. S bratom Petrom III. pobijedio je u prosincu 1586. Turke pokraj Ivanića, a Hrvatski ga je sabor pohvalio tada »zbog očuvanja mira, zajedničke sigurnosti i obrane te održanja ostataka ove izmučene domovine«. Na preporuku Sabora kralj i car Rudolf II. imenovao ga je 1588. nasljednim velikim županom Varaždinske županije, no bez nasljednoga prava. Nakon provale turske vojske pod zapovjedništvom Hasan-paše Predojevića u Hrvatsku 1591. opsjeo je i zauzeo utvrdu Moslavinu, a ujedno postao kapetanom grada Varaždina, koji je dodatno utvrdio te dao zidati kapelicu sv. Lovre, u kojoj je oltar s grbom obitelji i geslom »In Deo vici« (U Bogu pobijedih). Znamenit je postao prije svega zbog velebne pobjede nad Turcima kod Siska 22. lipnja 1593. Pobjeda je odjeknula Europom, a papa Klement VIII. vlastoručno mu je napisao pismo hvaleći njegovo junaštvo. Godine 1594. ušao je 10. kolovoza u Petrinju. U siječnju 1595. zahvalio se na banskoj časti, povukao se na svoje dobro Metliku, ali se u rujnu 1595. s vojskom pridružio četama koje su 24. rujna ponovno zauzele u međuvremenu izgubljenu Petrinju. Godine 1601. natjecao se za položaj generala Hrvatske krajine, a na zasjedanju Hrvatskoga sabora 1603. prihvatio je položaj kapetana Kraljevine, ponovno i 1607. Na ugarsko-hrvatskom saboru u Požunu 1608. usprotivio se zahtjevu ugarskih staleža za širenjem protestantizma u Hrvatskoj. Godine 1608. ponovno je imenovan hrvatskim banom. Odrekao se banske časti 1614. Umro je 17. siječnja 1624., a pokopan je u zagrebačkoj prvostolnici. Na nadgrobnoj ploči, uz banske insignije, uklesano je njegovo geslo »In Deo vici«, a trajan spomenik podignuo mu je i Antun Gustav Matoš pjesmom »Pri svetom kralju«: »Stanac kamen, hrabri Toma / Erded, Bakač ban, / Heroj sisačkoga sloma / Sja ko onaj dan.« (L)
