Prvi pisani spomen Fažane (»Fasian«) je iz 990. godine, iako je cijelo područje, zajedno s Brijunskim otočjem, poznato od vremena pretpovijesnih neolitskih gradina, tumula i nekropola, a posebno u intenzitetu života kroz antiku, u kojoj se naveliko prerađivala maslina, izrađivala keramika i amfore u manufakturama. Ondje je bio izgrađen vodovod, postavljeni mozaici, izrađene skulpture i izgrađene ladanjske vile rustike.
Fažanska župa 1688. postaje nadžupa, koja obuhvaća Fažanu s okolicom, Peroj (danas je srpska pravoslavna općina), Valbandon, Šuridu i Brijune, koji su u ranokršćansko vrijeme bili biskupija i samostalna župa. Gotička župna crkva sv. Kuzme i Damjana u 16. je stoljeću proširena, a kroz nekoliko je obnova – zadnja je iz 2002. godine – dobila današnji izgled. Zadržala je gotički portal s lunetom iznad ulaza te ostatke renesansnih fresaka u sakristiji iz 16. st. Nedavno je obnovljen njezin 27-metarski zvonik i postavljena ulazna vrata s reljefima iz donacije poduzetnika Plinija Cuccurina. Pročelje završava s visokim krovištem, koje je u unutrašnjosti drveno i otvoreno, a na južnom bočnom zidu srednji je ulaz te prigrađena sakristija i zvonik s bifornim završetkom. Lađa crkve završava odijeljenim svetištem na čijem se začelnom zidu nalazi glavni oltar s palom Kristove slave i Svih svetih.
Na odijelnom zidu svetišta postavljeni su oltari s palama, koje prikazuju sv. Kuzmu i Damjana s Bogorodicom na lijevoj strani crkve i oltar s palom sv. Margarete i sv. Andrije na desnoj strani. Na bočnim stranama crkve, u sredini lađe, još su dva oltara. Desno je ostakljeni oltar s gotičkim raspelom iz 16. st., a lijevo kip Blažene Djevice Marije i medaljoni s prikazima iz njezina života. Oltari su iz 16. i 17. st. Crkva ima pjevalište s orguljama iz 1858. i obnovljeno platno Posljednje večere manirističkoga slikara Giorgia Venture iz 1598. g. Na zidovima su umjetničke slike križnoga puta. Misa je nedjeljom u 8.30 i 10, a radnim danima u 19 sati.
