Nakon što je krajem prošle godine Darko Vuletić zamijenio Krešu Beljaka na čelu Hrvatske seljačke stranke (HSS) ta se stranka početkom travnja priključila vladajućoj većini okupljenoj oko Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). HSS je na parlamentarnim izborima u travnju 2024. nastupio u koaliciji okupljenoj oko Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) i zadobio samo jedno zastupničko mjesto. Taj je mandat osvojio tadašnji predsjednik HSS-a Beljak, kojega je u međuvremenu u Saboru zamijenio Vuletić.
Stranačke pobune i odlasci
Beljak je izabran za predsjednika HSS-a u ožujku 2016. dok se stranka još nalazila u vladajućoj većini s HDZ-om Tomislava Karamarka. Nakon što je ovladao strankom Beljak je krenuo u korjenitu ideološku i političku preobrazbu HSS-a. Udaljio se od HDZ-a i priključio koaliciji okupljenoj oko SDP-a Zorana Milanovića. Na parlamentarnim izborima 2016. HSS je zahvaljujući povoljnomu koalicijskomu aranžmanu sa SDP-om zadobio pet zastupničkih mjesta u Saboru, ali je ostao u opoziciji. HSS je sredinom 2018. usvojio Nacrt novoga stranačkoga programa kojim je stranka definirana kao »moderna, progresivna, republikanska i zelena«. Iz stranke je tada rečeno da konzervativna opcija, koje navodno nikad nije ni bilo u stranačkim programima, postaje prošlost, a »HSS nakon dugoga niza godina ponovno postaje moderna, tolerantna, proeuropska i socijalno osviještena politička stranka«. Tadašnji predsjednik HSS-a još je krajem 2017. najavljivao kako »demokršćanska tradicija ubuduće ne će biti politička doktrina stranke«, dodajući da počinju graditi HSS »koji će na idućim izborima biti puno jači nego je danas«.
HSS nakon ideološke i političke preobrazbe nije postao jača stranka, nego je oslabio i sveo se na politički servis Beljaka koji je grubim komentarima uspijevao privući medijsku pozornost i zadržati političku relevantnost. Beljak se pretvorio u oštroga kritičara HDZ-ove vlasti te desnih i konzervativnih aktera u Hrvatskoj. No s predsjednicima SDP-a nakon Milanovića nije uspijevao postići povoljne koalicijske aranžmane i HSS je na parlamentarnim izborima 2020. dobio dva, a 2024. samo jedan mandat. HSS je bio stalno suočen sa stranačkim pobunama i odlascima važnih stranačkih kadrova, ali je Beljak uspijevao očuvati vlast u stranci. Njegov je stranački autoritet je počeo kopnjeti nakon poraza HSS-ova kandidata na gradonačelničkim izborima 2021. u Samoboru u kojem je Beljak bio gradonačelnik od 2009. Nakon njegove neuspješne kandidature za gradonačelnika Samobora 2025., Beljak je bio prisiljen suočiti se s vlastitom odgovornošću za političku marginalizaciju HSS-a. No bilo bi pogrješno samo njega smatrati odgovornim za političku marginalizaciju prve masovne hrvatske stranke koja je u međuratnom razdoblju djelovala kao široki nacionalni pokret.
Demokršćanski politički identitet
Politologinja Mirjana Kasapović ispravno zapaža da je u razdoblju demokratske tranzicije i državnoga osamostaljenja HDZ postao novi HSS – politička stranka i nacionalni pokret istodobno, usmjeren na ostvarivanje temeljnoga nacionalnoga interesa koji je artikuliran kao zahtjev za osnutkom samostalne hrvatske države. Franjo Tuđman republikanski je seljački pokret Stjepana Radića proglasio jednim od triju političkih temelja HDZ-a. HDZ-ovo preuzimanje HSS-ove političke tradicije bilo je vidljivo i u osnivanju stranačke interesne zajednice posvećene selu koja je nazvana po međuratnom HSS-ovcu i kasnijem HDZ-ovu zastupniku Stjepanu Sulimancu. Ta svojevrsna »krađa identiteta«, kako zaključuje politologinja Kasapović, onemogućila je HSS-u kao najvažnijoj hrvatskoj povijesnoj stranci da zauzme mjesto u hrvatskom političkom životu kakvo je imao u međuratnom razdoblju. U takvim okolnostima HSS se s vremenom pretvorio u malu sektorsku agrarnu stranku.
Djelovanje HSS-a u samostalnoj hrvatskoj državi ne može se svesti samo na ulogu i utjecaj male agrarne stranke. HSS je svoj politički vrhunac u samostalnoj Hrvatskoj doživio početkom ovoga stoljeća kada je stranka imala izražen demokršćanski politički identitet. Danas se rijetki sjećaju pokojne Ljubice Lalić, pravnice, teologinje i HSS-ove zastupnice u Saboru od 2000. do 2008. Kako navodi njezina nekadašnja stranačka kolegica Marijana Petir, HSS je bio nositelj zakonskih promjena iz 2003. kojima se nastojala uvesti slobodna nedjelja za zaposlene, pri čemu su Ljubica Lalić i Marijana Petir obavljale koordinaciju aktivnosti sa sindikatima i Franjevačkim institutom za kulturu mira. Taj prvi pokušaj ozakonjenja neradne nedjelje poništio je Ustavni sud 2004.
Koalicijska širokogrudnost
Beljak je gotovo deset godina HSS-a potrošio na odmicanje stranke od njezinih demokršćanskih temelja i politika. Unatoč Beljakovoj popularnosti među dijelom liberalno-lijevih birača, HSS se nije približio tomu dijelu biračkoga tijela. Najvažnija hrvatska povijesna stranka u ovom trenutku ne bi mogla samostalno prijeći izborni prag ni u jednoj od deset izbornih jedinica u Hrvatskoj. Priklanjanjem HDZ-ovoj parlamentarnoj većini HSS je osigurao barem jedno zastupničko mjesto na nekoj budućoj koalicijskoj listi s HDZ-om.
S obzirom na HDZ-ovu koalicijsku širokogrudnost prema malim centrističkim strankama, ali i određenu agrarnu bazu HSS-a, moguće je da će HSS doći i do dva zastupnička mjesta u koalicijskom aranžmanu s HDZ-om. To se može tumačiti i kao svojevrsno vraćanje »duga« najveće hrvatske stranke prema najvažnijoj povijesnoj hrvatskoj stranci čija se politička tradicija nalazi u temeljima HDZ-a.
