Među poznatijim književnim imenima gradišćanskih Hrvata prošloga stoljeća, nakon Mate Meršića Miloradića i Ignaca Horvata, svakako je Franjo Augustin Blazović.
Rođen je u gradišćanskom mjestu Frakanavi 29. siječnja 1921. Gimnaziju je završio u Kisegu, mjestu što ga je 1532. junački obranio naš Nikola Jurišić te zaustavio pohod Osmanlija na Beč. Nakon mature stupio je u benediktinski red i primio redovničko ime Augustin. Zaređen je 1940. u Pannonhalmi. U Budimpešti je završio studij matematike i fizike. Te predmete i ruski predavao je u Benediktinskoj gimnaziji u budimpeštanskom predgrađu Csepelu. Godine 1949. vratio se u Austriju te 1953. doktorirao na bečkom sveučilištu iz sociologije redovništva i benediktinskih pravila.
Bio je djelatnik bečkoga Hrvatskoga akademskoga kluba i urednik njegova časopisa »Glas« te prefekt i subregens Gradišćanskoga teološkoga sjemeništa i misionar za hrvatska sela. Uređivao je 1956. – 1977. »Crikveni glasnik«. Bio je član P.E.N.-a i Društva hrvatskih književnika. Umro je u Beču 10. svibnja 2004.
U početku se zauzimao za standardni hrvatski jezik, a sedamdesetih se godina vratio pisanju na jezik Hrvata iz Gradišća. Tiskao je romane »Gavran i šćipavac«, s temom o obrani Kisega, koji je ujedno epopeja o doseljenju Hrvata u Gradišće, »Veliki i Mali File« i »Čežnja«, knjige drama »Hiža Drašković« i »Tri drame«, pjesničke zbirke »Vigilija«, »Rosa i dim«, »S licem prema narodu« i »Trnule«, »Žitak svecev«, novele »Slike i sudbine«, knjigu teološke proze »Na putu u bolji život« i teološku knjigu »Otvorite zviranjke«. Prevodio je na gradišćanski hrvatski »Psalme« i »Knjigu mudrosti«. Među više drama nekoliko ih je religioznoga sadržaja: »Noe«, »Vratarica nebeska«, »Ribar ljudi«, »Biskup protiv volje«.
Pjesme su mu redovito elegijski intonirane; simbolične su i meditativne. Mnoge su napisane iz autentičnoga doživljaja svećeništva. U posebnu bi se skupinu mogle uvrstiti pjesme u prozi, u kojima iznosi vlastita razmišljanja o problemima umjetničkoga stvaralaštva ili smislu života. Primio je više književnih nagrada. Pisao je i na mađarskom i njemačkom jeziku. Neporeciv je umjetnički značaj njegova književnoga rada i velike zasluge što ih ima za očuvanje gradišćanskoga dijalekta hrvatskoga jezika. (L)
