Neoliberalna parola »sve je dopušteno što nije zabranjeno« zlorabi se gdje god je to moguće. Ipak treba odrediti granice kada je riječ o povredama dostojanstva umrlih, odnosno o ukopima naših bližnjih, štićenju pijeteta pokojnika i onemogućavanju da njihove obitelji pljačkaju lokalni moćnici. Nedavna afera neovlašteno izgrađenoga groblja i prodaje grobnih mjesta po cijeni od 10 000 eura po grobu razotkrila je svu nevoljkost države i njezinih institucija.
Ni jednomu čovjeku ne smije biti svejedno kako će se postupati s njegovim tijelom nakon njegove fizičke smrti. Vjernici, a i svi drugi, smatraju da njihovo tijelo nije samo truplo (leš), s kojim može svatko raditi što hoće i kako hoće. Pa to vrijedi i za groblja i grobišta.
Većina ljudi ima određene želje kako postupati s njihovim tijelom nakon smrti, pa se i država uključuje svojim propisima glede postupanja prema mrtvima i njihovim posljednjim počivalištima. U pravilu to su groblja i krematoriji gdje se pospremaju ostatci pokojnika u skladu s njihovim željama ili željama članova obitelji i običajima. Propisuju se određene zabrane i donose pravila postupanja i vrše se brojni iskopi žrtava tijekom prošlosti, kako bi se poštovale želje pokojnika, ali i živih članova njihovih obitelji, a sve radi očuvanja pijeteta prema mrtvima i zaštite poštovanja osjećaja prema pokojnicima uz poštovanje njihovih grobnih mjesta.
Takvu zaštitu pijeteta dužna je pojačavati država, osobito kada prijeti opasnost od slabljenja duhovnosti zbog materijalnih interesa. Zato država dodatno donosi zakonske propise kojima određuje izgradnju i upravljanje grobljima i načine raspolaganja grobovima u skladu s civilizacijskim i vjerskim običajima.
Valja podsjetiti na već zaboravljen slučaj pokušaja devastiranja staroga posebnoga bolničkoga groblja u Vrapču u Zagrebu. To je zaustavljeno zahvaljujući Zakonu o grobljima (NN. br. 19/98, 50/12 i 89/17) koji je tada bio na snazi i koji u čl. 8. st. 2. propisuje: »Premještanje groblja ili dijela groblja moguće je najranije nakon proteka sto godina od posljednjeg ukopa.«
Dakle pijetet prema posljednjemu ukopu država štiti protekom vremena od najmanje 100 godina. Nažalost taj se zakon nije poštovao u drugim slučajevima. Kao primjer navodimo slučaj potapanja Kosinja.
Tada smo u Glasu Koncila pisali: »Ljudske i kulturne štetne posljedice su nesporne: potopit će se kuće, crkva i groblje, a ljudi raseliti. Ne pita ih se ništa jer važan je samo strateški projekt Hrvatske elektroprivrede, zapravo države.«
Nije pomagalo pozivanje na zakon i upozoravanje da se prema tom zakonu ne smije mijenjati namjena groblja prije nego što prođe 100 godina od dana posljednjega ukopa.
Ako nekomu na prvi pogled to nema izravne veze s aferom neovlaštenoga građenja groblja i prodaje grobnih mjesta, valja naglasiti da je veza itekako izravna jer riječ je o nepoštovanju zakonskih propisa, a s tim u vezi i nepostojanja odgovornosti za to nepoštovanje.
Prekršitelji zakonskih propisa brzo »uče«, što znači ako nitko ne odgovara za povrjedu zabrane premještanja groblja prije isteka roka od 100 godina od posljednjega ukopa, mogu se kršiti zakonski propisi i po novom Zakonu o grobljima (NN 78/25, 80/25) koji je na snazi od 16. svibnja 2025.
Zato se i događa da lokalni politički moćnici u suradnji s lokalnim građevinskim poduzetnicima izgrade groblje na tuđem zemljištu, bez građevinske dozvole, a da se država mlako odnosi prema prekršiteljima. Pritom se javnosti šalju poruke »odlučnosti« da će institucije odraditi svoj posao. Nažalost institucije su spavale i u tom slučaju, a nisu ni voljne same sebe istraživati ni kažnjavati.
Dakle slijedi ponovna igra prebacivanja odgovornosti i utvrđivanja nadležnosti, iako bi prema slovu bivšega, ali i novoga Zakona o grobljima trebalo biti sve jasno glede odgovornosti. Očito je da pravna država u Hrvatskoj u nekim slučajevima slabo funkcionira, iako za to nema zakonskih smetnja. Problem su ljudi koji ne djeluju u skladu sa zakonskim obvezama. U ovom slučaju »ako riba smrdi«, nije važno treba li je početi čistiti od glave ili od repa, bitno je da se što prije očisti.
