Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je 27. lipnja u New Yorku Deklaraciju o HIV-u/AIDS-u koja sadrži smjernice za borbu protiv AIDS-s u idućem petogodišnjem razdoblju. U tom se dokumentu, slijedeći princip tzv. »smanjenja štete«, zauzima za dekriminalizaciju uporabe droge, prostitucije, neotkrivanje zaraženosti HIV-om spolnim partnerima, seksualnu autonomiju djece (!) i društveno prihvaćanje homoseksualnoga i tzv. transrodnoga ponašanja. Nakon prethodnoga petogodišnjega razdoblja ovogodišnja je deklaracija prihvaćena s rekordnim brojem država koje su se protivile ili bile suzdržane: 149 glasova poduprlo ju je, osam je bilo protiv, 14 je bilo suzdržanih i 22 odsutnih, što čini 44 onih koji nisu poduprli deklaraciju, za razliku od četiriju država prije pet godina. Kritiku takvu pristupu uputili su predstavnici Sjedinjenih Američkih Država, afričkih i azijskih zemalja. To je pokazatelj da stajališta u Ujedinjenim narodima prema prikladnom načinu borbe protiv HIV-a, koji je tijekom posljednjih trideset godina razvijen u suradnji s kontroverznim američkim liječnikom Anthonyjem Faucijem, postaju sve raznolikija.
Prihvaćanje štetnoga radi »smanjenja štete«
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije više od 40 milijuna osoba u svijetu zaraženo je HIV-om. Migracije, turizam, siromaštvo i zloporaba droge pospješuju širenje kobnoga virusa. Pristup koji su usvojili Ujedinjeni narodi usredotočen je na smanjenje štete izazvane AIDS-om, što je pohvalan cilj. Glavna je pretpostavka toga pristupa da će destigmatizacija zaraze potaknuti zaražene osobe da potraže liječničku pomoć, što u pravilu podrazumijeva skupe antiretrovirusne lijekove, kao što će i pospješiti prevenciju. Kao put do destigmatizacije takav pristup zagovara dekriminalizaciju, uz argument da, ako se neka praksa ozakoni, lakše će se kontrolirati i omogućiti pravodobna medicinska intervencija te će konačna šteta biti manja. Borba protiv štete izazvane HIV-om pritom se usmjeruje na ciljane rizične skupine; prostitutke, homoseksualce i tzv. transrodne osobe, uz financiranje organizacija koje rade s tim skupinama. Kao katalizator širenja zaraze najčešće se navode razni oblici društvene nejednakosti, posebno rodno uvjetovano nasilje, što doista jesu važni čimbenici. Međutim iz toga je narativa isključen moral i dugoročna društvena dinamika. Prešućuje se da životni stilovi i prakse poput promiskuiteta, prostitucije i uzimanja droge sami po sebi izazivaju kliničku štetu i pogoduju širenju bolesti. Normalizacija površnoga razumijevanja spolnosti u korijenu pridonosi širenju zaraze tako što stvara preduvjete za širenje spolno prenosive bolesti, što vrijedi i za uzimanje droge. Također takav pristup pretpostavlja da je poticanje uzdržljivosti, odgovornosti i vjernosti nerealistično. To dovodi do teškoga paradoksa gdje se – u ime zdravlja – zagovara destigmatizacija odnosno normalizacija praksa koje su po sebi suprotne zdravlju. Eklatantan je primjer takva pristupa zagrebačka udruga »Attack« koja je u svibnju ove godine – uz financijsku potporu Grada Zagreba – promicala »sigurno« uzimanje droge na rave-partyjima.
Burundi: Ovo je napad na brak i obitelj
Agencije Ujedinjenih naroda smatraju da, kako bi se potaknuli članovi rizičnih društvenih skupina da pristupe antiretrovirusnoj terapiji, treba ukloniti stigmu i diskriminaciju, zbog čega je nužno dekriminalizirati uzimanje droge i prostituciju, kao i neotkrivanje statusa (ne)zaraženosti spolnomu partneru odnosno supružniku. Na sjednici Opće skupštine Ujedinjenih naroda u svibnju predstavnik Burundija Zéphyrin Maniratanga žestoko je kritizirao poziv na promjenu zakona koji bi uklonio pristanak roditelja na sadržaje kojima se poučavaju djeca i mogućnost obaviještene odluke supružnika u kontekstu zaraženosti HIV-om, čime se razaraju najvažniji međuljudski odnosi. Nazvao je Deklaraciju »izravnim napadom na instituciju braka i jedno od njezinih temeljnih načela, naime obostrani pristanak supružnika«. »To potkopava povjerenje i zajedničku odgovornost, kao i vrijednosti na kojima se obitelj temelji. Neprihvatljivo je da međunarodni dokumenti promiču pristupe koji namjerno potkopavaju temelje obitelji koja je prema općem priznanju prirodna i temeljna jedinica društva«, istaknuo je. »Moja delegacija posebno odbacuje višekratno navođenje navodnih ključnih populacija s određenim seksualnim i rodnim identitetom, sveobuhvatno seksualno obrazovanje, kao i centre za spolno i reproduktivno zdravlje i prava. To su visoko kontroverzni pojmovi. Oni ne odražavaju suglasnost svih zemalja članica«, rekao je. Kontroverznim elementima Deklaracije protivio se čitav niz zemalja. Vlada Sjedinjenih Američkih Država tijekom posljednjih dvadeset godina donirala je više od 100 milijardi dolara programima koji nastoje spriječiti i ublažiti štetu izazvanu HIV-om. Tammy Bruce, američka predstavnica na sjednici, ovaj je put uputila kritiku dokumentu rekavši da se Deklaracija »udaljuje od svojega ključnoga poslanja uključivanjem kontroverznih tema«, ali nije se opredijelila ni za ni protiv dokumenta.
Uvrnuta logika i primjer Portugala
Jedno je od glavnih načela medicinske etike, koje datira još od Hipokrata, načelo neškodljivosti odnosno »primum non nocere«. Prema tom načelu liječnička praksa trebala bi se uzdržati od svega što izaziva štetu za život i zdravlje. Princip koji zagovara Deklaracija UN-a polazi od činjenice da je šteta rasprostranjenošću HIV-a i AIDS-a već učinjena pa je treba minimalizirati. Mana toga pristupa u tome je što ne nastoji mijenjati uzroke koji su do štete doveli – a to je široka zastupljenost i prihvaćenost promiskuitetnoga i uopće rizičnoga životnoga stila. Primjerice legalizacija štetnih supstanci – npr. marihuane u Kanadi – nije dovela ni do kakvoga smanjenja zdravstvene štete, nego do povećanoga broja psihoza među mladima. Legalizacija prostitucije u Nizozemskoj nije smanjila fenomen prostitucije, nego je razvila paralelno crno tržište. Zagovornici uvrnute logike često navode primjer Portugala u kojem je 2001. legalizirano posjedovanje malih količina droge, uključujući heroin i kokain. Ta je promjena u medijima hvaljena kao potez koji je doveo do smanjenja zlouporabe droge. Međutim podrobnije analize pokazale su da potez nije promijenio ponašanje vezano uz zlouporabu droge, nego je njegov rezultat bio znatno smanjenje broja pojedinaca osuđenih zbog posjedovanja supstanci, a broj uhićenja zbog trgovine drogom ostao je približno jednak, što je i logično. Uvrnuta logika popustljivosti prema svemu što je objektivno štetno može biti vođena dobrim namjerama, ali propušta vidjeti važnu činjenicu: dekriminalizacija i legalizacije utječu na etičku svijest ljudi. One štetne prakse kroz relativno kratko vrijeme normaliziraju, čine ih »prihvatljivima« i široko dostupnima. Zbog toga su afrički biskupi redovito zagovarali dublji pristup prevenciji HIV-a; jačanje obitelji i odgojne dimenzije drugih društvenih institucija radi dugoročne promjene ponašanja, a ne tek saniranja već učinjene štete.
Situacija u Hrvatskoj: HIV nije široko prisutan, ali droga jest
HIV, virus koji izaziva sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS), prenosi se spolno, krvlju, s majke na dijete ili preko nesterilnih igala. Stavi li se Hrvatska u kontekst UN-ove deklaracije, mogu se izvući važni zaključci. U Hrvatskoj je od 1985. do kraja 2025. zabilježeno 2320 osoba zaraženih HIV-om, što je malena brojka u odnosu na druge zemlje, osobito afričke. Glavne rizične skupine za zarazu HIV-om u Hrvatskoj bile su homoseksualci i pomorci. Glede zlouporabe droge međutim brojke su mnogo veće i problem je dublji. Kokain u novije vrijeme više nije skupa, teško dostupna droga, nego ga konzumiraju širi slojevi ljudi. Nove sintetske droge popularne su među mladima. U javnosti je široko prisutan mit da je marihuana »manje štetna od duhana«, a medijske zvijezde i utjecajnici poput Joea Rogana i Gabora Matea proširili su famu da su halucinogene droge ne samo bezopasne, nego i poželjne za širenje spoznaje, te su uvelike pridonijeli njihovoj normalizaciji među pripadnicima generacija Z i Alfa. S druge strane zlouporaba droge i s njom povezana razorna ponašanja vodeći su razlog za izuzimanje djece iz obitelji, zbog čega je u Hrvatskoj porastao broj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, koja čekaju smještaj kod udomitelja.
