»Ljubio je svoju rodnu Hrvatsku i također Ameriku, koja se njime ponosi. Na povratku s misije milosrđa umre 31. siječnja 1931. u Grand Canyonu Arizona.« Tako o hrvatskom svećeniku Martinu Davorinu Krmoptiću piše na spomenploči u župi sv. Ivana Krstitelja u Kansas Cityju u SAD-u, gdje je kao misionar i kulturni radnik proveo tri desetljeća.
Rođen je 8. studenoga 1867. u zaselku Veljunu u općini Krivi Put. Bogosloviju je studirao u Zagrebu, a završio u Senju jer je 1891. zbog radikalnoga pravaštva izbačen sa zagrebačkoga fakulteta. Kao kapelan i potom župnik službovao je u Vališ-Selu, današnjem Cetingradu. Zbog domoljubnoga protumađaronskoga djelovanja premješten je za kapelana u Zavalje nadomak Bihaću. Političke su ga vlasti proganjale pa je stalno bio u selidbi iz župe u župu. Župa Plemenitaš bila je njegova posljednja postaja u Senjsko-modruškoj biskupiji. Posvuda je poticao glagoljanje.
Godine 1901. dobio je poziv biskupa iz Lewenwortha u državi Kansas da pođe za župnika tamošnjim Hrvatima u Kansas Cityju, gdje je stigao godinu dana kasnije. Ondje je 1905. završio započetu crkvu sv. Ivana Krstitelja, dajući je oslikati Otonu Ivekoviću. Uz crkvu je izgradio sirotište i prvu hrvatsku školu na američkom tlu. Uveo je u liturgiju staroslavenski jezik, koji se održao u toj crkvi do Drugoga vatikanskoga koncila.
U Hrvatskoj je objavljivao feljtone i eseje iz hrvatske kulturne i političke povijesti. Došavši u Ameriku, prevodio je na hrvatski jezik i tiskao u Senju i Rijeci u dva sveska knjigu sir Jamesa Brycea »Američka država«, prvu povijest SAD-a na hrvatskom jeziku. Na engleskom je jeziku 1923. tiskao životopis isusovca Ferdinanda Konšćaka, a na hrvatskom 1925. Josipa Kundeka, misionara sjevernoameričkih Indijanaca u 19. st. Osnovao je u Chicagu Hrvatsko književno društvo, a u »Zajedničaru« objavljivao rad »Od Aljaske do Paname«, što je mala enciklopedija Sjeverne Amerike. Prijateljevao je s utjecajnim američkim političarima, senatorima i javnim djelatnicima, a tiskom i lobiranjem branio je pravo hrvatskoga naroda na svoj povijesni i životni teritorij, u prvom redu braneći hrvatske zemlje od presezanja Srbije. Bio je član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja«, potpomažući novčano mnoge akcije u Senjsko-modruškoj biskupiji. (L)
