U svibnju prošle godine njemačka tvrtka »Bayer« predala je novčanu ponudu za stjecanje svih dionica američke tvrtke »Monsanto« po cijeni od 122 dolara po dionici. Drugim riječima, tvrtka »Bayer« želi kupiti »Monsanto« za 62 milijarde američkih dolara. Ako se ostvari spajanje, megakorporacija »Bayer-Monsanto« postat će najveća agrokemijska tvrtka na svijetu. Werner Baumann, glavni izvršni direktor tvrtke »Bayer«, izjavio je: »Zajedničkom suradnjom mogli bismo se osloniti na ukupnu stručnost obiju kompanija i stvoriti vodećega poljoprivrednoga igrača s iznimnim kapacitetom za inovacije, na korist poljoprivrednika, potrošača, naših zaposlenika i zajednica u kojima djelujemo.«
No optimizam čelnika uprave tvrtke »Bayer« ne dijele mnogi znanstvenici, ekonomisti, pravnici, političari, predstavnici građanskih udruga i medija, ekološki aktivisti, pčelari, poljoprivrednici… Protivnici »divljega braka« između »Bayera« i »Monsanta« smatraju da će pojava novoga agrokemijskoga diva izazvati porast cijena poljoprivrednih proizvoda, smanjiti izbor i kvalitetu proizvoda, ugroziti sigurnost hrane i ljudskoga zdravlja te narušiti zaštitu potrošača i okoliša. Njihovu zabrinutost dijeli i Europska komisija koja ima nadležnost i mogućnost osporiti valjanost »Bayerove« akvizicije.
Krajem prošloga mjeseca Europska je komisija započela s drugom fazom dubinske analize »Bayerova« preuzimanja »Monsanta«. U službenom izvješću članovi Komisije izražavaju zabrinutost da gomilanje korporacijske moći može dovesti do smanjene kompeticije i konkurencije, smanjene inovativnosti i investicija, porasta cijena i pada kvalitete proizvoda te suženoga izbora na tržištu i smanjenoga broja dobavljača. Prigovori Europske komisije posebno se odnose na sektor proizvodnje pesticida, sjemena te biotehnoloških proizvoda poput genetički modificiranih usjeva (GMO).
Margrethe Vestager, povjerenica Europske komisije za tržišno natjecanje, zadužena je za slučaj »Bayer-Monsanto« te se nedavno obratila javnosti otvorenim pismom: »Odlučila sam pokrenuti dubinsku analizu toga preuzimanja. Uvjerena sam da trebamo dodatno vrijeme za istraživanje preliminarnih rizika u području pesticida, sjemena i biljnih svojstava. Taj je slučaj udruživanje dviju vodećih svjetskih kompanija… Sjeme i pesticidi ključni su za poljoprivrednike i početna točka opskrbe hranom. Stoga moramo osigurati zdravo tržišno natjecanje kako bi poljoprivrednici imali izbor, kako bi mogli kupovati proizvode po prikladnim cijenama.«
Konačna odluka Europske komisije o »Bayerovu šopingu« trebala bi biti donesena 8. siječnja 2018. U objavljenom izvješću članovi Komisije tvrde da će »Bayerov« zahtjev za preuzimanje »Monsanta« razmatrati na temelju službenih pravilnika o regulaciji udruživanja te u skladu sa Zakonom Europske unije o tržišnom natjecanju. U međuvremenu se iz uprave »Bayera« može očekivati intenzivno lobiranje, ali i sve jači pritisci dijela javnosti koji se protivi stvaranju monopola na agrokemijskom tržištu.
U sklopu globalne inicijative »SumOfUs«, koja okuplja više od 10 milijuna članova, pokrenuta je peticija protiv »kartelskoga« udruživanja dviju tvrtki. Također, članovi su financijski omogućili izradu pravnoga mišljenja prema kojem je vidljivo da je »Bayerovo« preuzimanje »Monsanta« protivno takozvanomu Claytonovu zakonu, odnosno službenim američkim propisima kojima se sprječava antikompetitivna praksa na tržištu. Mišljenje su sastavili Maurice Stucke i Allen Grunes, vrhunski pravni stručnjaci iz konzultantske tvrtke »The Konkurrenz Group« i bivši službenici američkoga ministarstva pravosuđa.
Činjenica da su političke institucije, poput Europske komisije, odnosno europska vlada, u mogućnosti moderirati, korigirati i regulirati tržišne odnose vrlo je važna. Nadležne institucije, srećom, svojim instrumentima mogu određivati pravila igre i izravno utjecati na strukturu tržišta. Politička kontrola i zabrana kupoprodajnih ugovora ili neograničenih akvizicija i transakcija poruka je upućena protiv diktature tržišta. Sloboda tržišta, dakle, nije apsolutna kategorija, nego može biti definirana i ograničena političkim zagovaranjem vrjednijih ciljeva, javnoga interesa i općega dobra.
