BOG NE ĆE DA NETKO SAM SEBI PROSUĐUJE BOŽANSKE STVARI Biblijski temelji duhovnoga praćenja

Starozavjetni junaci - Samuel

Brojna su mjesta u starozavjetnim knjigama gdje se ističe potreba duhovne pomoći i traženja savjeta od iskusnih na duhovnom putu. Tako pisac Sirahove knjige veli: »Uvijek se obrati na pobožnika o kome znadeš da vrši zapovijedi, koji je s tobom jedne duše i koji će nad tobom plakati kada posrneš« (Sir 37, 12). Slično i Tobija potiče svoga sina, da redovito traži korisne savjete od onih koji su mudri (Tob 4, 18). Isto tako ističe se potreba povezanosti jednih s drugima da bi mogli biti jedni drugima na pomoć: »Padne li jedan, drugi će ga podići; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne« (Prop 4, 10).

Osim toga u Svetom pismu Staroga zavjeta ima puno primjera da je Bog preko drugih ljudi objavljivao svoju volju pojedincima. Preko njih ih je vodio, odgajao. Osobito je zanimljiv primjer maloga Samuela kojega Bog najprije upućuje velikomu svećeniku Eliju. Bog se mogao izravno objaviti malomu Samuelu, no želio je da ta komunikacija ide preko velikoga svećenika (1 Sam 3, 1-10). Također u slučaju proroka Ilije i njegova nasljednika Elizeja (2 Kr 2, 1-10). Bog nije izravno objavio Elizeju da će biti nasljednik Ilijin, nego je pustio da mu to Ilija kaže i da ga on odgaja.

Sv. Ivan od Križa navodi brojne biblijske primjere takvoga Božjega postupanja pokazujući kako je volja Božja da se osoba preko bratskoga savjetovanja učvrsti u onome što joj Bog priopćava ili zapovijeda da učini. Jer »Bog ne će da netko sam sebi prosuđuje božanske stvari koje prima, niti da se osigura i utvrdi u njima bez savjeta i zakona Crkve i njezinih službenika« (2U 22,11).

Puno je također primjera u Novom zavjetu u kojima je vidljivo da je Isus odgajao Petra i druge apostole. Na dan uskrsnuća Isus je posebnu brigu posvetio dvojici učenika na putu u Emaus, koji su bili razočarani, izgubljeni jer nisu mogli shvatiti i prihvatiti sve što se u Pismima odnosilo na Mesiju. Prihvatili su Isusa slavnoga, ali ne i poniženoga i mučenoga. Njima tumači sve što se u Pismima odnosilo na njega i vraća ih na put na koji ih je prije pozvao; vraća ih u zajednicu kojoj pripadaju.

Djela apostolska pak potanko izvješćuju kako je Isus obratio sv. Pavla. Nije mu puno objašnjavao što kani s njim učiniti, nego ga je uputio na učenika Ananiju. Njemu je naredio da Pavlu pobliže objasni što je volja Božja s njegovim životom.

Svi ti primjeri pokazuju koliko je duhovna pomoć korisna, a ponekad i nužna da bi se nesmetano i sigurno hodilo Božjim putom.