TRI KORAKA DO SVETOSTI »Revolucija« svete Male Terezije

Wilfred Stinissen (1927.- 2013.)

Poznati duhovni autor, belgijski karmelićanin, Wilfred Stinissen (1927.- 2013.) »Mali put« naziva »revolucijom« sv. Male Terezije. On je uvjerenja da se jedva može »dovoljno naglasiti i istaknuti njezino značenje u povijesti duhovnosti« budući da je razvila »nov tip svetosti ili, bolje rečeno, ona je ponovno otkrila evanđeoski pogled na svetost.« Otac Stinissen tu revoluciju Male Terezije sažimlje u tri točke:

  1. Svetost se ne sastoji u bezgrješnosti, nego u potpunu povjerenju i pouzdanju u Boga te potpunu predanju Bogu. Nije zadaća postajati sve savršenijim, nego rasti u povjerenju. Slabosti i pogrješke nisu problem ako čovjek ima potpuno povjerenje u Božju bezgraničnu ljubav i smilovanje. Naglasak se dakle prebacuje od čovjeka na Boga, tako da svetost umjesto zahtjeva postaje dar. Do većega izražaja dolazi činjenica da svetost nije ljudsko djelo, nego Božje djelo u čovjeku.
  2. Ne traže se više nikakve posebne pretpostavke da bi se postalo svet. Ni jaka volja, ni dobar karakter, ni posebna hrabrost. Nije više riječ o tome da se bude velik, nego malen; ne odrastao, nego dijete; ne bogat, nego siromašan. Terezija je svjesna da je Bog na strani siromaha i malenih: »Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.« Više nije naglasak na »uspjeti«, nego prihvatiti; prihvatiti svoju »bijedu« i slabost i s puno povjerenja predati se Onomu koji je sama nježnost i milosrđe.
  3. Nije potrebna više nikakva posebna askeza da bi se postalo svet. Mala Terezija nudi potpuno nov vid askeze. Ona je svjesna da se ne postaje boljim, duhovnijim, svetijim tjelesnom pokorom i trapljenjem. Njoj je jasno da je nevažno ima li osoba snagu činiti pokoru ili je nema. Mala Terezija neposredno ide na bitno. Umjesto da riskira da postane »velika« čineći tešku tjelesnu askezu, njoj je sada važno da se oslobodi svoje vlastite volje. »Pokore koje su mi dopuštali bez moje molbe sastojale su se u mrtvenju moga samoljublja, a to mi je mnogo više koristilo nego tjelesne pokore.« Upravo to je nešto što svi mogu slijediti i činiti tako što će iskoristiti na tisuće prilika koje život donosi da se odreknu svojih želja i željica, da ne traže svoje pravo, da stoje u sjeni, da ne prosvjeduju kada bližnji od njih nešto uzme, da budu najmanji od svih i sl.

IZVORGlas Koncila br. 48/2019.
Prethodni članakEKONOMIST ZDRAVKO IVANDIĆ, PREDSJEDNIK UDRUGE »SVOJ NA SVOME« »Život na selu nastoji se učiniti nemogućim«
Sljedeći članakDAVOR BLAZIN, ŠUMAR I HRVATSKI BRANITELJ KOJI VJERU ŽIVI I U »KANCELARIJI POD VEDRIM NEBOM«: »Na zornice ću ići dok me noge budu nosile«