Jedan od najsvestranijih intelektualaca prve polovice 20. stoljeća u nas jest franjevac Petar Grabić.
Rođen je 28. studenoga 1882. u Širitovcima pokraj Drniša. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Sinju 1898., filozofiju i bogoslovlje studirao je u Šibeniku i Makarskoj, gdje je 1903. diplomirao, a zatim specijalizirao dogmatiku na franjevačkom »Antonianumu« u Rimu, gdje je 1913. na papinskom institutu »La Sapienza« stekao doktorat iz teologije. Za svećenika je zaređen 1905. u Splitu. U svojoj Provinciji Presvetoga Otkupitelja bio je profesor, tajnik i provincijal u šest mandata od 1925. do 1946. Zaslužan je za gradnju crkve i samostana Gospe Lurdske u Zagrebu, gdje je bio prvi gvardijan, te uz ostalo i za pokretanje gradnje crkve Gospe od Zdravlja u Splitu.
Godine 1947. u Udbinoj operaciji »Gaon« uhićen je sa subraćom zbog »neprijateljskih djelatnosti«. Osuđen je na četrnaest godina robije u Staroj Gradiški. Pušten je 1951. Udbini akteri priznali su poslije da je proces namješten. Poslije toga djelovao je u Omišu i Splitu.
Mnogo je pisao u brojnim novinama i časopisima. Katkad se potpisivao pseudonimom Dr. Brkaš. Potkraj 1921. imenovan je prvim urednikom franjevačke »Nove revije«. Bio je suurednik »Riječi Božje«, a 1927. osnovao je tiskaru »Kačić« u Šibeniku. Branio je ulogu i važnost papinstva, smatrajući ga osnovom kršćanstva, crkvenosti i istinitosti vjere. Kritički je pisao o raznim modernističkim filozofijskim, prirodoznanstvenim, političkim i drugim učenjima, o prosvjetnim, kulturnim, psihologijskim i pedagogijskim pitanjima, odnosu između kulture i etike. Isticao je problem »teofobije« – straha od Boga u znanstvenom radu, vidjevši u tome zaprjeku razvoju pravoj znanosti. Češće je pisao o molitvi, Mariji i mariološkim pitanjima, euharistiji, svećeništvu i franjevaštvu, a u neprihvaćanju primata i nezabludivosti papinstva u istočnih Crkava i u njihovu nacionalizmu vidio je najveću zaprjeku ekumenizmu. Uz ostalo osnovao je »rimsku koloniju«, gdje su radili naši čuveni franjevci Karlo Balić i Pavao Melada. Bio je kao »domagojac« djelatnim sudionikom Hrvatskoga katoličkoga pokreta.
Umro je u Splitu 29. ožujka 1963. Bridak umnik i sjajan organizator, ostavio je veliku materijalnu i duhovnu baštinu svojoj Provinciji, Crkvi i narodu. (L)
