DAMIR KRZNAR, POMOĆNI TRENER DINAMA »Ako slučajno od umora zaspim, drugi dan izmolim dvostruko s molbom da mi Bog oprosti«

»Ponosan sam na svoju vjeru, ali poštujem i druge i drukčije. Dok sam bio u Emiratima i u Saudijskoj Arabiji, redovito bih se prekrižio prije svake utakmice. Nikad mi nitko to nije zamjerio, naprotiv oni su to poštovali, a i ja sam poštovao sve njihovo, dakle uvjerenje i vjeru«

Među boljim nogometnim trenerima današnjice samozatajni je Damir Krznar, pomoćnik glavnoga trenera Dinama, nogometnoga kluba koji je u Europskoj ligi ušao u osminu finala. Sljedeći mu je ispit utakmica 11. ožujka gdje odmjerava snage sa slavnim engleskim nogometnim klubom Tottenhamom iz Londona. Iako je Krznar bio vrhunski nogometaš, bivši hrvatski nogometni reprezentativac među kolegama slovi kao onaj koji se svojom skromnošću nikad nije izdizao iznad prosječnih ljudi. Kažu da je uvijek spreman saslušati, pristojno pozdraviti, bližnjemu pomoći. Oni koji su izvan športa i ne prepoznaju da je on nogometni trener u najtrofejnijem hrvatskom nogometnom klubu. Štoviše, Krznar je igrao na katoličkim i župnim malonogometnim turnirima, pa tako i u zagrebačkoj župi Remete, na turniru kojemu je uz župu Uznesenja Marijina suorganizator bio i Glas Koncila.

S Crkvom povezan od malih nogu

Krznar je oženjen, ima suprugu Blaženku i sina Matiju, koji je, kako otkriva, dobio ime po djedu. »Po dolasku u Zagreb živjeli smo na području župe Kraljice Svete Krunice koju vode dominikanci, a kasnije smo se preselili u Remete. Nekako sam navikao poći i kod dominikanaca na misu, a budući da je supruga Blaženka u župnom pastoralnom vijeću u remetskoj župi, i onamo idemo na misu. Idemo, dakle, i u jednu i drugu crkvu. Roditelji su me od malih nogu odgajali u katoličkoj vjeri jer ona nam je bila sastavnica života. S Crkvom sam povezan od malih nogu i svoju vjeru uvijek svjedočim javno, i to mi je ponos.«

»Važno je dati sve od sebe i vjerovati Bogu jer vjera je sastavni dio života. Ako i izgubimo, ne će se svijet srušiti«

Krznar je završio srednju ekonomsku školu. Kako kaže, otac je tražio da se prvo završi škola, a onda da se igra nogomet. Kasnije je završio trenersku akademiju i kao trener obnašao je brojne funkcije u nogometu, od Dinama do klubova Ujedinjenih Emirata i Saudijske Arabije. U sferi nogometa slovi kao vrsni nogometni trener koji je dobar analitičar i taktičar. »Otac mi je bio zaljubljenik u nogomet, koji je igrao, pa sam otčevim stopama krenuo sa šest godina i od tada sam neprestance u nogometu. Igrao sam u Vatrogascu do 17. godine, a onda me je Darko Vukić preporučio Varaždinu. Međutim, otišao sam u Dinamo prema uputama svoga otca«, rako je nekadašnji desni bočni igrač koji se probio i do hrvatske reprezentacije, a danas je trener i odgojitelj mladih nogometaša.

Sirovi talent treba strpljivo brusiti

Komentirajući Dinamo koji je u Europi među vodećim po odgoju i afirmaciji mladih nogometaša, trener Krznar kaže: »Dinamo ima nogometnu školu koja je prepoznatljiva u svijetu. Dovoljno je spomenuti Luku Modrića, Matea Kovačića i mnoge druge koji su ponikli u Dinamu, a danas su u glasovitim svjetskim klubovima. Naša je strategija da uvijek nastojimo dati mladim ljudima priliku, premda smo svjesni i njihovih pogrješaka. To je odgojni proces pa ponekad i na štetu rezultata dajemo mladim ljudima priliku da preuzmu odgovornost na sebe, da se bore, to jest da se natječu i stječu iskustvo. Važno je dati ljudima povjerenje, a onda ga oni opravdaju. To je svrha Dinamove razvojne i odgojne strategije. Treba brusiti talente. Bez obzira na to iz kojega podneblja dolazili, oni se moraju osjećati sigurno i biti svjesni da će jednoga dana njihov talent zasjati. Često nam dođu nogometaši s dobrim fizičkim pedigreom i talentom, ali treba s njima raditi jer ‘sirovi talent’ treba strpljivo brusiti. Važna je strpljivost trenera koji mora razumjeti mentalitet, obiteljsku situaciju, želju onoga tko je u trenažnom procesu. Više je, dakle, čimbenika koje treba uzimati u obzir kod razvoja mladoga nogometaša. Dinamo se može pohvaliti da uz nizozemski Ajax ima najbolju nogometnu školu na europskoj razini jer to pokazuju rezultati.«

»Mi dajemo priliku mladima, pa i kad pogriješe, znamo da je to sastavni dio života i odgojnoga procesa. Važno im je pomoći da steknu samopouzdanje jer to je najvažnije mladomu čovjeku«

Brojni mladi nogometaši koji su prošli Dinamovu školu otišli su u ugledne svjetske klubove, a potražnja je i dalje za hrvatskim talentima kao što su Gvadril, Majer, Ivanušec, Livaković i brojni drugi. Sve su to mladići koji su prošli Dinamove škole nogometa od najmlađih uzrasta. »Mi dajemo priliku mladima, pa i kad pogriješe, znamo da je to sastavni dio života i odgojnoga procesa. Važno im je pomoći da steknu samopouzdanje jer to je najvažnije mladomu čovjeku koji stupa na nogometnu scenu koja je vrlo zahtjevna i uvijek pod povećalom. Tu je Dinamo među prvima u Europi. Dakle, odgaja mlade talente, šalje ih u svijet, koji ih prepoznaje.«

Krznar ističe da Dinamo živi zahvaljujući i odgoju i slanju mladih nogometaša u europske i druge klubove. »Četvrtinu sredstava klub ima osiguranu, a tri četvrtine sam nadomješta, ponajprije od prodaje igrača. »Prepoznajemo talente, a brojni se i sami javljaju, bilo njihovi treneri, menadžeri. Jednostavno žele proći kroz Dinamo, žele tu igrati. Više to nije samo nacionalna razina, nego europska i svjetska.«

Redovito se čestitaju blagdani svih vjera
Kao vjernik Krznar ističe svoju svakidašnju molitvu. »Svaki dan se pomolim, posebno prije spavanja, jer molitva je dio moga života. Ako slučajno od umora zaspim, drugi dan izmolim dvostruko s molbom da mi Bog oprosti što se nisam pomolio dan prije. Ponosan sam na svoju vjeru, ali poštujem i druge i drukčije. Mogu otvoreno reći da su velika većina igrača vjernici. Dok sam bio u Emiratima i u Saudijskoj Arabiji, redovito bih se prekrižio prije svake utakmice. Nikad mi nitko to nije zamjerio, naprotiv oni su to poštovali, a i ja sam poštovao sve njihovo, dakle uvjerenje i vjeru. To je osnovno ljudsko pravo. Svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi i vjeru nikad nisam tajio, pa ni u vrijeme bivše države kad to nije bilo popularno. I danas u Dinamu imamo nogometaša različitih religija i nacionalnosti, ali najvažnije je da se svi međusobno poštuju, prihvaćaju različitost jer to je bogatstvo. Na primjer, kad je islamski ili pravoslavni blagdan, čestitamo jedni drugima, zajedno slavimo. Isto tako kad je katolički blagdan zajedno slavimo, čestitamo jedni drugima, jer Bog nas je stavio na te putove. Zajedništvo čini poštovanje drugih u svim različitostima jer riječ je o poštovanju ljudskoga dostojanstva. Mogu reći da je to uspjeh Dinama, i u rezultatima koje postižemo i ulaskom u osminu finala Europske nogometne lige.«
O izazovu i utakmici sa slavnim engleskim klubom Tottehamom Krznar kaže: »Bog stavlja pred nas izazove. Kao nogometaš imao sam više ozljeda pa sam promišljao: Bože, zašto? Shvatio sam da Bog daje svakomu križ koliki može nositi i da pritom ne treba postavljati pitanje zašto, nego prihvatiti svoj križ i s njim kročiti kroz život. Tako gledam i na utakmicu s londonskim Tottenhamom koja je izazov sadašnjoj mladoj talentiranoj Dinamovoj momčadi. Dinamo je razigrana, vrlo darovita i mlada momčad i sve nam je to izazov premda smo svjesni da smo dobili za nadigravanje jednu od najboljih nogometnih momčadi u Europskoj ligi. Sve je to igra i ako utakmici pristupimo ozbiljno i uložimo svoje talente, imamo i mi izgleda za pozitivan rezultat. Nikad se u životu ne treba predati. Ako čovjek dovoljno poduzme, i Bog mu onda pomaže. Važno je dati sve od sebe i vjerovati Bogu. Ako i izgubimo, ne će se svijet srušiti.«

IZVORGlas Koncila br. 11/2021.
Prethodni članak(POST)PANDEMIJSKI IZAZOVI Hoće li Europska unija svjesno ući u diskriminaciju?
Sljedeći članakPITANJE SIGURNOSTI Zašto doživotno, a ne dosmrtno uzdržavanje?