DR. NIKOLA BANIĆ I DR. MLADEN KOIĆ O JASENOVAČKIM ŽRTVAMA Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara

Snimio: B. Čović | Inženjer računalstva dr. Nikola Banić

Kad god se progovara o žrtvama ustaškoga logora u Jasenovcu, najprije se mora pobuditi ljudsko suosjećanje i iskazati pijetet baš svakoj osobi koja je izgubila život u tom logoru. Ipak nije i ne može biti svejedno koliko je tih žrtava stvarno bilo. Za razliku od općeprihvaćenih brojeva od 700 000 do 1 700 00O žrtava jasenovačkoga logora, o kojima su političari, znanstvenici, subnorovci, književnici, novinari, predstavnici srpskoga naroda i drugi gotovo šest desetljeća šutjeli, danas je od osamostaljenja Hrvatske taj broj stalna kontroverzna tema. Naime, oni koji su šutjeli, njihovi nasljednici i pobornici sada grčevito brane unaprijed zadani »prihvatljiviji« broj »do 100 000 žrtava«, za koji je zadužena Javna ustanova Spomen-područja Jasenovac, ali sve veći broj neovisnih istraživača pokazuje neodrživost toga njezina poimeničnoga popisa, koji je, očito, u službi političkih i nekih drugih ciljeva, a najmanje u službi objektivne znanosti i povijesne istine. Dvojica široj hrvatskoj javnosti manje poznatih istraživača, inženjera računalstva, dr. Nikola Banić i dr. Mladen Koić, koji već dulje vrijeme upozoravaju na manjkavost, apsurdnost i manipulacije jasenovačkim popisom, rado su pristali podijeliti svoja razmišljanja i rezultate s čitateljima Glasa Koncila, složivši se da to u ime obojice učini dr. Banić. 

Jasenovačka »žrtva« umrla g. 2010.! 
Prilično je morbidna činjenica da su neke »jasenovačke« žrtve umrle dugo vremena nakon rata.
DR. BANIĆ: Točno, već i u javno dostupnim podatcima na mrežnim stranicama grobalja u više hrvatskih gradova postoje podatci za osobe koje su navedene na jasenovačkom popisu kao žrtve logora, a zapravo su umrle tek prije nekoliko godina. Koliko god to čudno zvučalo, vjerojatno među nama danas još uvijek žive navodni mrtvaci s jasenovačkoga popisa.
Posebno je degutantno instrumentaliziranje tobožnjih dječjih žrtava, kojih je prema poimeničnom popisu 20 101, što bi po djelatnicima JUSP-a Jasenovac značilo da je gotovo svaka četvrta žrtva bila dijete te da je svakoga dana postojanja logora od njegova početka do kraja ubijano po petnaestero djece!
DR. BANIĆ: Postoji mnogo takvih navodnih dječjih žrtava, a među najzanimljivije spadaju Stojan Ražokrak i Stanko Nick. Stojan Ražokrak navodno je ubijen u Jasenovcu kao trogodišnjak. Međutim, 2012. godine na mrežnoj usluzi YouTube pojavio se video u kojem on već kao starac govori o svojem životu, pa tako i o tome da je kao dijete bio u Jasenovcu te da su ga posvojili i odgojili Hrvati te mu jasno ispričali njegovu prošlost. Video je i danas dostupan. Poznati hrvatski diplomat Stanko Nick navodno je ubijen u Jasenovcu kao šestogodišnjak, iako je zapravo umro 2010. godine, a na pogrebu mu je bio i sadašnji predsjednik Vlade Andrej Plenković i on je o tom nalazu obaviješten.
Nikakvoga odgovora od JUSP-a Jasenovac 
Dijelu ste hrvatske javnosti zapeli za oko po beskompromisnom i vrlo temeljitom, nadam se da nije preteška riječ – »rasturanju« poimeničnoga popisa Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac. Kako ste se, kada i zbog čega upustili u taj doista zahtjevan i nimalo atraktivan posao?

DR. BANIĆ: O znatnim nepravilnostima u poimeničnom jasenovačkom popisu na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac čulo se nakon što ih je otkrio Stjepan Razum 2015. godine. Praćenjem popisa vlastitim računalnim programima vidjelo se da se popis i dalje mijenja, a da se to događa već godinama jasno pokazuju i njegove ranije inačice u nezavisnim internetskim arhivima. Jednostavnim usporedbama imena s jasenovačkoga popisa s imenima njemačkih logora vidjelo se previše podudarnosti. Kako nije bilo reagiranja od strane JUSP-a Jasenovac, zaključeno je da njih istina ne zanima, a ona se mora znati.

Budući da su Vam rezultati više nego respektabilni, možete li otkriti barem dio svoje metodologije, tj. samo ono što ne će posve razotkriti tajnu Vašega uspjeha.

DR. BANIĆ: Ukratko bi to bili sustavnost u radu, pristup internetu i motivacija. Što se tiče izvora podataka koji se rabe, uglavnom su javno dostupni, tako da svatko može samostalno provjeriti objavljene rezultate. U izvedbi pomaže profesionalno inženjersko iskustvo stečeno kroz godine prakse te stalno učenje novih postignuća.

Vi ste član Hrvatske družbe povjesničara »Dr. Rudolf Horvat«. Možete li reći nešto više o toj udruzi?

DR. BANIĆ: Udrugu su 2008. godine osnovali Blanka Matković i Stipo Pilić i u nju sam se učlanio 2016. godine. Službena mrežna stranica udruge je http://croatiarediviva.com, gdje su uz ostalo dostupne i informacije o radu i načinu plaćanja donacija, koje su jedini prihod kojim udruga financira izdavanje knjiga. Dosad je izdano više knjiga, a u sljedećih 12 mjeseci planira se izdati nove dvije do tri knjige raznih povijesnih tematika, uključujući i one o Jasenovcu, i tim se dijelom uglavnom bave Blanka Matković, Stipo Pilić i don Josip Dukić. Udruga se bavi i mnogim drugim djelatnostima, a od nedavnih aktivnosti čitateljima bi posebno zanimljive mogle biti interaktivna karta s pregledima lokacija grobišta Drugoga svjetskoga rata i poraća s uključenim tzv. križnim putom koju je izradio član udruge Miljenko Klarić. Karta je dostupna na stranici http://bit.do/hrvatski-krizni-put, te osim samih lokacija nudi i osnovne informacije o stratištima.

Kontaktirate li u tom mukotrpnom poslu silnih usporedaba i provjera podataka i s drugim ustanovama ili pojedincima koje se bave jasenovačkim žrtvama?

DR. BANIĆ: Osim očekivanoga komuniciranja s članovima unutar udruge postoje kontakti s dr. Stjepanom Razumom i Igorom Vukićem iz Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac te s više pojedinaca.

Budući da ste isključivo usmjereni na spomenuti poimenični popis, je li došlo do kontakta s djelatnicima JUSP-a Jasenovac i njihove spremnosti na suradnju?

DR. BANIĆ: Pokušaji HDP-a »Rudolf Horvat« da stupi u kontakt s JUSP-om Jasenovac, kao ni vlastiti privatni pokušaji, nisu uspjeli jer nikad nije bilo odgovora na upite ili na ponude o suradnji. Čini se kao da je ta ustanova na drugoj strani, koju ne zanima istina, a kako nemaju argumenata ni odgovora, odlučili su se za taktiku ignoriranja. Do sada su šutjeli o više od 50 tekstova o manipulacijama jasenovačkim popisom, a vidjet će se koliko još mogu izdržati. 

Znanstveni će vjetar srušiti jasenovačke vjetrenjače 
Kada smo već kod JUSP-a Jasenovac, imate li od njihovih djelatnika povratne obavijesti barem o brisanju ili promjeni netočnih podataka do kojih ste Vi došli i upozorili javnost?

DR. BANIĆ: Kao reakcija na naše tekstove do sada su s popisa maknuli samo dvojicu žrtava Buchenwalda koji su bili prve lažne žrtve koje smo objavili te još jednu navodnu žrtvu stradalu u Đakovu, što očito samo po sebi nema veze s Jasenovcem. Ostale promjene u popisu od strane djelatnika JUSP-a svode se na stalno povećavanje popisa uporabom podataka iz neznanstvenih ili bolje reći propagandističkih srbijanskih izvora i nekakvih lista iz vremena komunističkoga režima.

Prema Vašim saznanjima, koja su temeljna povijesna vrela na kojima je sastavljan popis žrtava jasenovačkoga logora?

DR. BANIĆ: Ako se pogledaju izvori podataka navedeni za pojedine žrtve, najčešći od njih je popis žrtava Drugoga svjetskoga rata Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine. On je nastao s ciljem pokušaja dobivanja reparacija od Njemačke. Postoje razne inačice toga popisa, a najnovija je srbijanski popis žrtava rata iz 1992. godine. Ostali izvori razne su monografije, popisi SUBNOR-a i slično, sve skupa bez ikakve znanstvene utemeljenosti, obična propaganda.

Budući da je službeni broj jasenovačkih žrtava aprioran i već ranije zadan po nekim političkim i kvaziznanstvenim procjenama, nemate li osjećaj da ste u situaciji Don Quijotea u borbi protiv vjetrenjače?

DR. BANIĆ: Tako se možda samo naizgled čini. Prije deset godina mnogo od ovoga što smo radili ne bi bilo moguće jer puno izvora nije bilo javno dostupno u elektroničkom obliku, a danas je situacija potpuno drukčija, što je i omogućilo otkrivanje mnogih nepravilnosti. S vremenom će daljnji rast dostupnosti elektroničkih oblika dokumenata i podizanja svijesti o jasenovačkoj prijevari sve više pomagati u otkrivanju istine pa će se tako znanstveni vjetar pojačati dovoljno jako da sruši spomenute jasenovačke vjetrenjače. 

Nije riječ o slučajnim pogrješkama popisivača 
Čitateljima će svakako biti zanimljivo čuti za primjere velikih, zapravo strašnih i u biti nemoralnih krivotvorina, pa pođimo redom. Navedite nekoliko poznatih osoba, koje su zauzele časno mjesto u enciklopedijama i leksikonima, a koje su se bez ikakvoga temelja na mrežnom jasenovačkom popisu.
DR. BANIĆ: Jedan od primjera je hrvatska slikarica židovskoga podrijetla Tina Morpurgo iz Splita koja je ubijena u Srbiji na stratištu kod Beograda. Zatim je tu Ljudevit Tomašić, istaknuti član HSS-a, za kojega se također kao mjesta smrti navode Lepoglava ili Krapina, ali ipak ga se navodi na jasenovačkom popisu. Na jasenovačkom popisu se nalazi i Rešad Bešlagić, pjevač sevdalinka, iako je poznato da je ubijen u Sarajevu. Popisan je i Marijan Dragman, hrvatski planinar i slikar, čije ime nosi i jedna ulica u Zagrebu, kojemu se gubi svaki trag na putu iz Lepoglave. Takvih primjera ima još.
Navoditi i primjere poznatih lažnih žrtava važno je jer se time pokazuje da je teško da je riječ o slučajnim pogrješkama popisivača. Naime, lako je još povjerovati da netko slučajno popiše relativno nepoznate osobe koje nisu stradale u Jasenovcu, ali ako se na popisu nađu i poznate osobe o kojima se može čitati u enciklopedijama i za koje se pouzdano zna da nisu stradale u Jasenovcu, onda je riječ o ciljanom i lažnom uvećavanju popisa samo da bi se povećao broj bez obzira na stvarne činjenice. Ako se takve stvari rade s poznatim osobama, što se tek radi s nepoznatima?
Umnažanje i izmišljanje jasenovačkih žrtava 
Predlažem da se spustimo na konkretnu razinu pa Vas molim za početak recite o kojem je sveukupnom broju krivotvorenih žrtava riječ, do kojega ste Vi došli?

DR. BANIĆ: Prema trenutačnom stanju provjere može se reći da se radi o više tisuća lažnih žrtava. Tu su poimenični slučajevi za koje je jasno pokazano da su stradali drugdje ili da su preživjeli rat, žrtve koje su nastale umnažanjem postojećih, žrtve za koje se ne može dokazati da su postojale, odnosno izmišljene žrtve, navodne žrtve za koje nedostaju osnovni identifikacijski podatci kao što su ime i prezime, znači to su znanstveno neuvjerljivi i diskutabilni podatci, zatim su tu osobe za koje se samo navodi da su nestale, znači ne zna se uopće jesu li stradale ili ne itd. Međutim, osim tih konkretnih imena statističkim je metodama na cijelom popisu pokazano da postoje znatne nepravilnosti koje upućuju na izmišljanje podataka pa je spomenutih nekoliko tisuća lažnih i sumnjivih žrtava tek mali dio istine. Svi podatci pokazuju da je popis u ovom obliku masovna prijevara i da se mora početi pisati iz početka, i to na znanstvenim temeljima.

Navedite nekoliko lažnih jasenovačkih žrtava koje su stradale u drugim logorima, posebice u, po zlu, najpoznatijem Auschwitzu.

DR. BANIĆ: Dovoljno je reći da ako se osim Auschwitza uračunaju i ostali njemački logori, takvih žrtava koje su lažno pripisane Jasenovcu dosad je pronađeno nekoliko stotina. Neke od tih žrtava jedno su vrijeme zaista bile internirane u Jasenovcu, ali su kasnije transportirane u njemačke logore, gdje su vjerojatno i stradale. U svakom slučaju komunisti su sam boravak u Jasenovcu odmah iskoristili da umjetno povećaju broj žrtava.

Navedite nekoliko primjera u kojima su osobe navodno ubijene u Jasenovcu ili Staroj Gradiški puštene iz logora.

DR. BANIĆ: Mnogo upečatljiviji će biti primjer jedne poznate osobe. Mirko Breyer, prvak hrvatske bibliografije i osnivač prvoga znanstvenoga antikvarijata u Hrvatskoj, za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bio je suradnik Hrvatske enciklopedije, zatvaran u Staroj Gradiški. Umro je tek nakon rata u Zagrebu, ali ga se danas ipak navodi kao žrtvu logora Stara Gradiška. Više informacija o Mirku Breyeru dostupno je u člancima o njemu u enciklopedijama i leksikonima.

Svakako treba spomenuti i preklapanje žrtava s popisa u Jasenovcu i Yad Vashemu.

DR. BANIĆ: U sklopu mrežnih stranica Yad Vashema, službenoga memorijalnoga centra posvećenoga žrtvama holokausta, nalazi se i javno dostupan digitalni arhiv dokumenata. Tamo su i tisuće osoba s jasenovačkoga popisa od kojih za mnoge postoje svjedočanstva rodbine koja jasno navode da te osobe nisu stradale u Jasenovcu, nego npr. u Auschwitzu, Beogradu ili na nekom drugom mjestu. Apsurdno je da u JUSP-u Jasenovac misle da su njihovi podatci nastali za vrijeme komunističke diktature točniji od podataka svjetski poznate židovske ustanove. 

»Pričekati lustraciju ili biologiju« 
Neke su žrtve sastavljači jasenovačkoga popisa pod svaku cijenu nastojali zadržati pa su im zbog toga čak mijenjali spol?

DR. BANIĆ: Kao samo jedan od tisuće takvih primjera za demonstraciju je dovoljno spomenuti primjerice Pavla Löwa. Prije rata bio je član nogometne reprezentacije Jugoslavije, za vrijeme rata završio je u Jasenovcu, iz kojega je pobjegao, a nakon rata je promijenio prezime u Levaković. Bio je major u tzv. JNA i sudjelovao je u Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Budući da se očito lažno navodi da je ubijen u Jasenovcu, možda se sam dodao na popis i time postao još jedna poznata lažna žrtva. No ne samo da je naveden jednom – on je danas na popisu naveden dva puta, pri čemu su mu drugi put svi podatci isti osim što mu je prezime napisano kao Läw. To je samo jedan od načina umnažanja, pri čemu ni osoba koja je umnožena zapravo nije bila žrtva Jasenovca, pa se tako jednostavno dobiju dodatne dvije lažne jasenovačke žrtve.

Također je zastrašujuće da su neke žrtve jednostavno umnažane pa je došlo do mnoštva »klonova« na popisu, kojih je Josip Kljaković-Šantić pobrojio nevjerojatnih 14 000?

DR. BANIĆ: O tim se »klonovima« pročulo ponajprije zahvaljujući člancima dr. Stjepana Razuma koji ih je otkrio rabeći inačice jasenovačkoga popisa koje je kroz vrijeme pospremao Kljaković-Šantić. U našim člancima i mi smo ponudili neka od objašnjenja tih nepravilnosti.

Šokantno je da se poimenični popis uporno mijenja, nadopunjuje, briše, a da nitko nema pravo uvida u to. Ima li tomu kraja i dokle će hrvatski porezni obveznici plaćati povijesne krivotvorine?

DR. BANIĆ: Vjerojatno sve dok ponovno ne dobijemo hrvatsku vlast. Znači morat će se pričekati lustraciju ili biologiju.

Stojite li još uvijek iza svoje prilično oštre tvrdnje da je »mrežni jasenovački popis Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac masovna prijevara značajnih razmjera čije su posljedice politička propaganda i nerazumno trošenje državnoga novca, čime se itekako potkopava i onemogućuje ostvarenje navodnoga cilja spomen-područja da očuva uspomenu na žrtve«?

DR. BANIĆ: Ako se uzme u obzir već i sve ovdje navedeno, kao i činjenica da djelatnici JUSP-a Jasenovac ne žele ispraviti te pogrješke usprkos stalnomu ponavljanju i otkrivanju novih, kako to drukčije nazvati nego masovnom prijevarom? A dodatnih je dokaza svakim danom samo sve više i više. 

Gdje je stradao djed Borisa Tadića? 
Srpska mitologija grčevito se drži žrtava logora Jadovno, a Vi ste razotkrili da su iste žrtve pogubljene, tobože, i u tom i u jasenovačkom logoru.
DR. BANIĆ: Na srpskim mrežnim stranicama dostupan je poimenični popis žrtava logora. Usporedbom podataka žrtava s popisa za Jadovno i s popisa za Jasenovac pronađeno je nekoliko stotina podudaranja. Od njih vrijedi spomenuti i Strahinju Kićanovića, djeda bivšega srbijanskoga predsjednika Borisa Tadića. Tadić je javno govorio o tome kako je dotični stradao u Jadovnu, kao što se tvrdi i u popisu žrtava Jadovna, ali on je ipak naveden i na popisu žrtava logora Jasenovac. Slično vrijedi i za predratnoga zagrebačkoga novinara Miroslava Juhna. On je isto naveden kao žrtva Jasenovca iako je u leksikonu moguće pročitati da je stradao u Jadovnu, a srbijanski »Spisak žrtava rata« navodi da je stradao u Zagrebu, znači opet ne u Jasenovcu.
Yad Vashem – ustaška organizacija? 
Ne bojite se da će Vas zbog Vašega nastojanja mediji optužiti klasičnim ideološkim optužbama da ste »ustašoidi«, »poklonici NDH-a«, da »umanjujete i opravdavate zločine« nad jasenovačkim žrtvama?

DR. BANIĆ: Dosad nije bilo takvih optužaba jer se ne može protiv očitih argumenata, tako da se druga strana služi ignoriranjem. Vrhunac je bila digresija da je ovo što se radi plaćeno istraživanje, što naravno nije istina jer sve ovo radimo dobrovoljno i u slobodno vrijeme. Ako bi netko i otišao tako daleko i tvrdio da je ovo primjerice ustaštvo, onda bi to značilo i da je židovski Yad Vashem ustaška organizacija jer negira dijelove jasenovačkoga popisa, da su hrvatska groblja ustaška, da su partizanske knjige ustaške, da je hrvatska enciklopedija ustaška, da su internetski arhivi ustaški, da je Crvena armija ustaška, da su različiti komunistički autori zapravo ustaše itd.

Na kraju, namjeravate li i dalje razotkrivati neistine kojima se desetljećima koriste ne samo neke političke stranke poput SDP-a, HNS-a, SDSS-a, IDS-a i dr., nego i najviši državni dužnosnici te političari, nevladine udruge i brojni medijski djelatnici?

DR. BANIĆ: Namjeravamo. Osim što je tu očito riječ o masovnoj prijevari, riječ je i o masovnom parazitiranju radi političke i financijske koristi različitih pojedinaca i udruga. Tako je Hrvatska sputana lažima i krivnjom koju nam nameću iz susjednih država koje nisu prijateljski nastrojene, kao i iz same Hrvatske od ljudi kojima je glavni izvor prihoda borba za očuvanje nekakvih navodnih vrijednosti i borba protiv efektivno nepostojećih opasnosti pa zato moraju izmišljati da bi opstali.

Što mislite o tvrdnjama da se umjesto bavljenjem prošlošću, pa tako i Jasenovcem, treba okrenuti budućnosti?

DR. BANIĆ: Ti koji stalno govore da se okrenemo budućnosti ustrajno govore loše o našoj prošlosti ne bi li nas mogli iskorištavati u sadašnjosti. Bez prošlosti nema budućnosti. Bez korijena svaka će biljka uvenuti, osim ako nije parazit. Da je Hrvatska kojim slučajem izgubila zadnji rat, ponovio bi se scenarij s »Hudim jamama«. Ako se Hrvate difamira na najgore moguće načine unatoč pobjedi u ratu, možemo zamisliti što bi tek bilo da smo bili poraženi. U svjetlu svega toga itekako se treba boriti protiv laži kao što je preuveličavanje Jasenovca. Zato ako netko počne pričati o Jasenovcu, slobodno mu se i bez straha može reći da je riječ o masovnoj prijevari jer zaista postoji mnogo javno dostupnih dokaza kojima ni komunisti ne kontriraju, nego ih samo ignoriraju.