Dolaskom prvoga srpanjskoga vikenda Hrvatska je opet postala turistička »meka« koja već u predsezoni bilježi pozitivne rezultate te privlači brojne domaće i inozemne turističke goste. No početak sezone obilježio je nedostatak radne snage pa smo o turizmu kao propulzivnom sektoru u smislu očuvanja lokalne zajednice i okruženja sugovornicu pronašli u dr. Romani Lekić, pročelnici Odjela za turizam na Visokoj školi za komunikacijski menadžment »Edward Bernays« u Zagrebu. Dugi niz godina radi kao konzultant za područje turizma i kulture te surađuje s mnogim strukovnim udrugama u Hrvatskoj i inozemstvu.
DR. LEKIĆ: To je danak globalizacije i kapitalizma pa se tomu ne treba čuditi. Imamo primjere takvoga tipa neokolonizacije u mnogim turističkim odredištima u svijetu gdje je domaće stanovništvo ponekad doslovno moralo otići jer nije moglo više opstati u takvim novim okolnostima. Često privatni interesi u turizmu nisu interesi većine ni interesi lokalne zajednice. Kada se već dopuštaju i potiču takve velike investicije i ulazak luksuznih hotela i brendova, smatram da turističko odredište svojim sadržajima i ostalom ponudom treba isto doživjeti transformaciju. Tu mislim na uređenje atrakcija, muzeja, suvenirnica koje trebaju biti s umjetničkim i autohtonim suvenirima, luksuznim dućanima i restoranima s vrhunskom gastronomijom, vinotekama, prvoklasnom uslugom, turističkim vodičima i animatorima. Turističko odredište samo po sebi jest proizvod, a to mislim u kontekstu geografske jedinice unutar koje postoje različiti proizvodi koji se mogu kupiti i iskusiti i povezuje ih zajednička atmosfera kao »prostor mjesta« prožet »prostorom strujanja« domaćina i gostiju koji udruženi stvaraju i konzumiraju turistički proizvod. Na taj način turističko je odredište proizvod koji može podrazumijevati ukupni turistički doživljaj koji obuhvaća kombinaciju svih usluga koje turisti konzumiraju od trenutka kada odu iz mjesta stalnoga boravka do trenutka kada se vrate kući.
DR. LEKIĆ: Većina turističkih odredišta u Hrvatskoj potpala je pod utjecaj globalne turističke kulture koja svojim standardnim proizvodima zamjenjuje tradicionalne lokalne kulture i tako umanjuje posebnost turističkoga odredišta. Globalizacija koja manipulira lokalnom kulturom uništava upravo one odlike turizma koje potiču ljude na putovanje. Takvih primjera ima i u Hrvatskoj jer turistička odredišta postaju sve sličnija i srodnija te počinju nalikovati jedno na drugo pa turisti počinju tražiti doživljaj koji je autentičan i drukčiji. Lokalno stanovništvo još nije shvatilo ili mu se nije dala dovoljna prilika da mora predano sudjelovati ne samo u pružanju usluga posjetiteljima, nego i u turističkoj konzumaciji mjesta; mještani bi trebali moći vidjeti mjesto očima turista; moraju ga cijeniti i biti s njim u interakciji kao i turisti. Ako pretvorimo turističko odredište u luksuzni »resort« koji je ponekad i fizičkom ogradom odvojen od lokalne zajednice, gubi se ta energetska spona između domaćina i gosta koja je u prirodi gostoljubivosti.
DR. LEKIĆ: Hrvatska turistička teorija i praksa, dugo godina pod pritiskom preživljavanja, uglavnom je bila orijentirana na kratkoročne aktivnosti. U takvu ozračju moguće turističke privlačnosti kao osnovica dugoročnoga razvoja turizma ostajale su na rubu turističkih istraživanja, prepoznavanja i zaštite od neracionalnoga iskorištavanja ili čak uništenja. Zbog prirode kulturno-turističkoga proizvoda, koji se gotovo istodobno proizvodi i troši u turističkom doživljaju, razvoj proizvoda turizma valja smatrati ne samo upravljačkim procesom, nego i kulturnom sintezom. Tu ću posebno apostrofirati kulturni turizam čiji je razvoj bitan jer omogućuje prenošenje znanja o tržištu kulture i turizma te spoznaju kako održati korak s kulturnim i ideološkim promjenama koje su nastupile ulaskom Hrvatske u EU. Novi oblici smještaja kao mali tematski kampovi koji su ujedno tematski parkovi, obiteljski hoteli, mali tematski hoteli, »heritage« hoteli, dizajn-hoteli, »bike friendly«, »pet friendly«, »eko friendly«, raspršeni hoteli koji su istodobno turističke atrakcije upravo su ono što Hrvatskoj treba i takav oblik kroz obiteljsko poduzetništvo i kreativne industrije treba poticati jer su takvi hoteli fleksibilniji, bolje surađuju s lokalnom zajednicom, poštuju lokalni kolorit i posebnosti. Obnova starih zapuštenih građevina koje imaju »dušu« i svoju priču smjer je u kojem bi se trebalo ići. Imamo odličan primjer Maškovića hana na Vranskom jezeru koji je pokazao kako treba izgledati hotel-muzej s pričom napravljenom »in situ«.
DR. LEKIĆ: Turistička politika u Hrvatskoj treba prepoznati važnost autentičnoga i drukčijega doživljaja i iskustva, tu bih kao antropolog istaknula i vrijednost nematerijalne baštine jer nam je tradicijska baština potencijalna turistička atrakcija i dobra i unosna poslovna prilika. Konkretno poplava obiteljskoga smještaja na štetu otvaranja malih obiteljskih i tematskih hotela s pričom posljedica je porezne politike. Na krevet koji se iznajmljuje mali je porez u odnosu na ono što sve hotelijeri trebaju napraviti i poštovati. Nadalje, tu je i stopa PDV-a koja se stalno mijenja i dovodi do nesigurnosti posljednjih nekoliko godina, slabo plaćena i tretirana radna snaga u turizmu.
DR. LEKIĆ: Održivi je turizam put postizanja ravnoteže između mogućnosti rasta turizma i potreba za očuvanjem resursne osnove. Unatoč svim njegovim usponima i padovima, turizam, kako vidimo, strahovito raste, nadilazeći ozbiljne pritiske i prijetnje terorizma, religijskoga fundamentalizma, energetske krize i gospodarske recesije. Turizam je postao gotovo neizbježan. A da bi se s njime živjelo u skladu, dobrim se stranama turizma treba pažljivo koristiti i u humanističkom i ekocentričnom smislu. Sa svim svojim prirođenim slabostima turizam vrlo često djeluje samoubilački te mu je za odgovarajući razvoj potreban obrambeni mehanizam. Turističko tržište raste zbog utjecaja globalizacije, demografskih promjena, tehnologije, socijalne mobilnosti i rasta BDP-a u tranzicijskim državama. Samim tim povećava se ukupni tržišni volumen diskrecijske potrošnje. Prosječan broj putovanja na godinu raste, a povećava se i broj razloga za turistička putovanja. Naposljetku, što je i najvažnije, zbog toga što se kao dominantan motiv putovanja suvremenih turista sve više ističe stjecanje novih, neponovljivih i unikatnih iskustava ubrzano raste ponuda sve većega broja turističkih proizvoda zasnovanih na filozofiji »ekonomije doživljaja«, u kojima se događa specifičan odnos razmjena vrijednosti za novac te za koje vrijede potpuno nova pravila igre. To je prostor gdje se Hrvatska treba naći i gdje se trebamo odmaknuti od brojenja noćenja i kreveta. Treba zarađivati više novca uz zadovoljstvo lokalne zajednice i gostiju i uz manje ekološke štete tijekom cijele godine. To ja stvaran recept za uspjeh jer je provjeren!
Pretvaranje baštine, a i samih lokaliteta u objekt prodaje pripada srži kapitalističkoga procesa, pretvarajući ono što je nekoć bilo besplatno i nepovezano s novcem u nešto što ovisi i eksplicitno se usredotočuje na novčanu razmjenu. Riječ komodifikacija sve češće se upotrebljava i u Hrvatskoj, a označava proces preobrazbe u objekt prodaje.
DR. LEKIĆ: Tijekom više godina turizam je slijedio industrijski obrazac. Odmah nakon otkrivanja turističke aktivnosti postale su predmetom vlastitih pravila. Iako je masovni turizam i dalje dominantan, sadašnji porast alternativnih oblika turizma pokazuje da postoje i drukčiji zahtjevi potrošača te da se njihove potrebe mogu zadovoljiti. S toga stajališta turizam se ponovno treba pozabaviti ljudima i staviti čovjeka u središte turističkoga sustava. Sve više jača svijest o potrebi razvijanja boljega turizma, jednake koristi i pristupa te odgovornosti. Putnici su sada motivirani željom da upoznaju kulturu drukčiju od vlastite u mjestu koje se ne može zamijeniti bilo kojim drugim turističkim odredištem. Gostoljubivost u pravom smislu te riječi dopušta gostu određen stupanj bliskosti s domaćinom, prirodnom i kulturnom sredinom. Bit turizma jest da posjetitelj traži socijalne kontakte koji su iskreni, pa čak i prisni u sredini koja je neobična i privlačna. Znači zajednički – i turoperatori, i hotelijeri, i ugostitelji, i turistički vodiči, i svi ostali dionici – trebaju omogućiti da turisti budu više od promatrača i da postanu stvarni akteri svoga putovanja uspostavljajući socijalni kontakt s lokalnim stanovništvom. Tu nastupa destinacijski menadžment u toj razmjeni jer i turist je prenositelj vlastitoga duha i kulture, omogućuje bolje međusobno razumijevanje. Prepoznavanje društvene prirode turističkoga proizvoda, a ne samo kao prilike za laku i brzu zaradu, također je važno zbog lokalne zajednice jer ona ima važnu ulogu u kreiranju turističkih proizvoda koji su društveno i kulturno održivi.
DR. LEKIĆ: Ako smo spremni na istinsku promjenu, moram naglasiti da je turizam dinamičan fenomen, on nije samo ekonomska grana kako ga često krivo svrstavaju, posebice mediji. Turistički proizvod stalno kreiraju različiti sudionici procesa njegove proizvodnje i potrošnje. To je proces koji ostvaruje potencijale u multikulturnom, lokalnom i globalnom okružju, što omogućuje bolje razumijevanje prirode turističkoga proizvoda, ukupnoga iskustva te njegove veze sa stvaranjem predodžbe potrošača o samom sebi, svojim društvenim odnosima i svakodnevnom životu. To nam nudi mogućnosti kojima trebamo krenuti sustavno i prema cjelogodišnjemu turizmu. Nove su nam tržišne niše naveliko već otvorene, tu su i nove skupine turista kao što su »lohas-turisti«. To su korisnici koji vode zdrav i održiv životni stil: novi poželjni klijenti, izvrsno educirani, zdravstveno osviješteni, fokusirani na osobno zdravlje, rekreaciju, održivost kulturne zajednice i okoliša, osobni razvoj i održiv životni stil, dobrostojeći, iskusni putnici. U posljednjih nekoliko godina ostvaren je znatan rast u vjerskom turizmu, osobito s preporodom hodočašća vezanih uz važna svetišta, te rast u sferi duhovnoga turizma općenito. Procjenjuje se da više od 250 milijuna hodočasnika poduzima turistička putovanja svake godine i duhovni je turizam Svjetska turistička organizacija identificirala kao jedno od najbrže rastućih segmenata. Za Hrvatsku kao marijansku zemlju s mnogo hodočasničkih odredišta to je velika prilika. Duhovni turizam u kombinaciji s »wellnesom« i prirodnim ljepotama otvara novu platformu za turizam izvan ljetne sezone.
DR. LEKIĆ: Postoje prokušane i uspješne metode, ali ih samo treba primijeniti. Znamo svi u turizmu što je nosivi kapacitet i kako se on izračunava. Jasno je i glasno već rečeno da u Dubrovniku i još nekim našim turističkim odredištima na obali imamo problem pretjeranih posjetitelja u ljetnim mjesecima. Metoda upravljanja posjetiteljima i izrade strategija razgleda atrakcija i gradova postoje i uspješno se primjenjuju. Da navedem samo primjer koji je dr. Eduard Kušen s Instituta za turizam radio sa svojim stručnim timom u Nacionalnom parku Krka. Nakon desetak godina sustavnoga provođenja strategije znatno je smanjen pritisak na ključne atrakcije i planskom i promišljenom izgradnjom novih atrakcija na dosad nedovoljno poznatim dijelovima NP Krka te otvaranjem novih ulaza, novim manifestacijama izvan sezone i drugim akcijama sa sigurnošću se pokazuje da je strategija uspjela. Drugi primjer dobre strategije upravljanja posjetiteljima je »Advent u Zagrebu« gdje je područje manifestacije kroz tematske sadržaje s pričom raspodijeljeno na veći prostor i na Gornji grad.
