Tko je u Mariji Bistrici na veličanstvenoj proslavi 25. obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca tražio politički skup na kojem će se legitimirati hrvatska nacija u izazovnim geopolitičkim vremenima – nije ga pronašao (ondje čak nisu zamijećeni ni predstavnici državnih vlasti). Tko je onamo došao tražiti tisuće robova komunističke povijesti koji su duhovno i mentalno zaostali u vremenu Stepinčeva mučeništva, mogao je slobodno virtualno odšetati onamo gdje to porobljavanje i dalje živi – na portale opskurnih medija. Tko je došao u Nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke tražiti podjelu između hrvatskoga (crkvenoga) sjevera i juga, mogao je komotno poći prema istoku gdje se takve podjele i danas generiraju. Svega toga 30. rujna na prostoru Crkve na otvorenom nije bilo. No bilo je nešto drugo i drugačije, teško dokraja protumačivo iz neposredne blizine, a opet opipljivo. U Mariji Bistrici, uz moći bl. Alojzija Stepinca na oltaru i moćnik s relikvijama sv. Male Terezije koji je bio u helikopteru iz kojega su tekli potočići crvenih ružinih latica, dogodio se duhovni manevar koji tek čeka svoje ostvarenje na različitim područjima. Naime, kada je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u homiliji rekao da su bl. Alojziju Stepincu najveća briga »bile duše koje se gube u bezboštvu«, na neki je način prizvao okupljenomu mnoštvu u svijest da se danas u Hrvatskoj, Europi i svijetu možda i više nego bitke na ratnim bojištima događa bitka za duše ljudi i za dušu kontinenta koji sve manje opstaje kao »kolijevka kršćanstva«.
Odjeknule su toga dana citirane riječi kardinala Stepinca, »istinskoga čuvara i pastira duša«, koje su se odnosile na djelovanje ideologa u njegovo doba: »Neka nose i biskupski dvor i župne dvorove i crkve, ali duše nikada!« U današnje doba kada se zbog opadanja broja kršćana mnoge crkve na Zapadu prodaju galerijama i trgovinama; kada mnogi župni dvorovi zjape bez župnika i kapelana, i kada se umiruće crkvene zajednice bave same sobom, a ne spasenjem duša, onima koji priželjkuju razdor Stepinčevim bi se riječima opet moglo reći: »Neka nose i sinodske dvorane, i okrugle stolove, i svoje strategije, ali duše nikada!«
Posebno je odjeknulo sljedeće upozorenje iz nadbiskupove homilije: »I prije više od osamdeset godina blaženi Alojzije prokazao je najveću slabost suvremene Europe – gubitak njezina kršćanskoga identiteta, njezinih duhovnih korijena, baštine, običaja, povijesne istine i kršćanskih simbola u javnom prostoru. Europa pokušava živjeti humanizam bez Boga, zaboravljajući da su društvene vrline, socijalna pravednost i solidarnost, briga za bližnjega, skrb o prirodi i ekologija duboko kršćanske vrijednosti.« Citirao je potom Stepinčeve riječi: »Europska kultura može ozdraviti samo pod jednim uvjetom – da joj se vrati duša, da joj se vrati Isus Krist Bog!« Nije to za Crkvu neko političko pitanje uz koje bi europski populisti koji manipuliraju kršćanstvom mogli olako prikupljati glasače, nego egzistencijalno pitanje koje se tiče duša ljudi i njihova spasenja. Zato je u Mariji Bistrici bl. Alojzije na nov način inauguriran u nebeskoga zaštitnika onih kojima je cilj stati na kraj sustavnoj dekristijanizaciji Staroga Kontinenta.
Danima nakon proslave u Mariji Bistrici govorilo se i o ostvarenom zavjetu »kiše ruža« koji su zajednički proveli Zaklada »Sveta Maravillas od Isusa« i Glas Koncila koji slavi 60. obljetnicu. Naime, sv. Mala Terezija bila je bosonoga karmelićanka, redovnica koju su zbog nadnaravne ljubavi prema dušama prozvali »majkom duša«, a Stepinac je, kako se čulo, bio »pastir duša«. Latice koje su pale na zemlju bile su znak zavjeta Majci Božjoj i znak zahvale Bogu na beatifikaciji velikoga štovatelja sv. Male Terezije, kardinala Stepinca. Neka se to slobodno protumači i kao molitva da se spase i duše ljudi i europski kontinent sa svojim kršćanskim korijenima. Neka se u vremenu koje slijedi ispuni obećanje sv. Male Terezije zapisano u njezinoj autobiografiji »Povijest jedne duše«: »I tako će ta Crkva nebeska također bacati to cvijeće pošto ono od tvoga božanskoga dodira primi neizmjernu vrijednost, bacat će ga na trpeću Crkvu da u njoj ugasi plamen, bacat će ih na vojujuću Crkvu da joj donese pobjedu!«
