FENOMEN SELA KORITA KOD BOSANSKOGA GRAHOVA Potomci se vraćaju nakon 75 godina

U znak zahvalnosti Bogu za povratak u rodno selo Ivo Bilandžija izgradio je zavjetnu kapelicu na ulazu u Korita - svojevrsnu »malu katedralu« s dva zvonika - posvećenu sv. Jeronimu i sv. Mariji Krescenciji
U četničkom ustanku ljeta 1941. selo je doslovce zbrisano s lica zemlje. Dvadesetak mještana je ubijeno, selo spaljeno… Nakon rata nekolicina mještana pokušala se vratiti u Korita, ali zbog sustavnoga pritiska komunističkih vlasti i lokalnoga srpskoga stanovništva bivaju opet prisiljeni napustiti ognjišta i pronaći novi dom u Hrvatskoj… Oslobodilačkim akcijama HV-a u ljeto 1995. stekli su se uvjeti za povratak grahovskih Hrvata na svoja ognjišta.

Selo Korita jedino je etnički čisto hrvatsko naselje na području općine Bosansko Grahovo i nalazi se sedam kilometara od središta općine uz magistralnu cestu koja vodi u Livno. Do početka Drugoga svjetskoga rata u selu je u 40-ak kuća živjelo blizu 300 žitelja koji su bili veliki zemljoposjednici s najviše grla stoke na području Grahova i šire. Drugi svjetski rat ostavio je katastrofalne posljedice na život sela i njegovih mještana. U četničkom ustanku ljeta 1941. selo je doslovce zbrisano s lica zemlje. Dvadesetak mještana je ubijeno, selo spaljeno, a preživjeli Korićani spas su pronašli u bijegu preko Dinare te su se raselili diljem Hrvatske i svijeta.

Nakon rata nekolicina mještana pokušala se vratiti u Korita, ali zbog sustavnoga pritiska komunističkih vlasti i lokalnoga srpskoga stanovništva bivaju opet prisiljeni napustiti ognjišta i pronaći novi dom u Hrvatskoj. Komunistička je Jugoslavija u godinama poraća otimala i nacionalizirala svu imovinu i zemlju Hrvata u Koritima.

Grade iz temeljna nove kuće

Pad komunizma, raspad Jugoslavije i početak Domovinskoga rata u Hrvatskoj i BiH u Koritima dočekalo je samo dvoje stanovnika – bračni par Mate i Manda Vulić. No i oni su pali kao žrtve mržnje – tijekom travanjske agresije na Livno 1992. godine to dvoje osamdesetogodišnjaka mučki su ubili pripadnici srpskih snaga 24. travnja u njihovoj obiteljskoj kući. Smrću svojih posljednjih dvoje žitelja Korita su definitivno prestala postojati kao naselje, više ga nije bilo ni na zemljopisnoj karti ni na prometnim putokazima. Kakav je bio odnos tadašnjih lokalnih komunističkih vlasti prema Koritima govori i podatak da kuća obitelji Vulić nikada nije imala priključak na struju iako se nalazila samo stotinjak metara od magistralne ceste i mreže koja ga je pratila.

Oslobodilačkim akcijama HV-a u ljeto 1995. stekli su se uvjeti za povratak grahovskih Hrvata na svoja ognjišta. Ali godine mira i slobode nakon Domovinskoga rata u Koritima donose novi svojevrsni fenomen – na povratak u to selo sve se više odlučuju potomci mještana izbjeglih i raseljenih 1941.

Jedan po jedan, nakon više od 70 godina, dolaze u selo i grade iz temelja nove kuće na svojoj otčevini ili djedovini koju su prethodno morali platiti i otkupiti od države, odnosno općine. Neki od njih čak nisu ni rođeni u Koritima, nego u izbjeglištvu diljem Hrvatske.

Dosad su izgrađene tri kuće, a u izgradnji su još dvije. Zanimljivo je da ti ljudi grade kuće isključivo vlastitim sredstvima, bez pomoći države, Caritasa i drugih humanitarnih organizacija.

Prepoznali simboliku Korita

Jedan od njih, Ivo Bilandžija, u znak zahvalnosti Bogu za povratak u rodno selo na otčevinu nakon toliko godina, izgradio je lijepu zavjetnu kapelicu na ulazu u Korita – svojevrsnu »malu katedralu« s dva zvonika – posvećenu sv. Jeronimu i sv. Mariji Krescenciji.

Zahvaljujući zauzimanju članova udruge »Don Juraj Gospodnetić« iz Bosanskoga Grahova, kroz selo je prije nekoliko godina nasut makadamski put, a provedena je i prvi put naponska mreža. Prepoznavši simboliku Korita za grahovske Hrvate, udruga je pokrenula projekt izgradnje Hrvatskoga kulturnoga centra »Korita«, zamišljeno središnje mjesto društvenoga života grahovskih Hrvata sa sjedištem njihovih udruga (DVD »Korita«, Planinarsko-ekološko društvo »Veliki Bat«, Pljočkarski klub). Izgradnja doma u naprednoj je fazi, a jedan od glavnih donatora je Državni ured za Hrvate izvan RH Vlade RH.

Potaknuti svijetlim primjerima, želju za izgradnjom kuća u Koritima pokazali su i drugi mještani u dijaspori, a u planu je i obnova kuće ubijenoga bračnoga para Vulić koja bi trebala postati svojevrsna etno-spomenkuća. (k. d.)

IZVORGlas Koncila br. 29/2018.
Prethodni članakMOLIMO U OBITELJI Mjesečni molitveni susret
Sljedeći članakNAKON USPJEHA HRVATSKIH NOGOMETAŠA Hrvatska može uspjeti