FILM »SAMO KAD SE SMIJEM« Nasilje i samoobrana

Samo kad se smijem
»Samo kad se smijem«; drama; redateljica: Vanja Juranić; glume: Tihana Lazović, Slavko Sobin

Dobitnik je Velike zlatne arene u Puli dokumentarac »Veće od traume«, po tri Zlatne arene dobili su filmovi »Sigurno mjesto« i »Tragovi«, a nagrada publike Zlatna vrata pripala je animiranomu filmu »Cvrčak i mravica«. Prvi je put »Kino mreža« dodijelila nagradu, i to vrlo dobru filmu, drami »Samo kad se smijem« Vanje Juranić, ponajprije zbog važne teme, kako bi u neovisnim kinima doprla do gledatelja širom Hrvatske. I publika je dala visoku ocjenu – 4,60.

»Samo kad se smijem« drugi je igrani film redateljice, scenaristice i montažerke Vanje Juranić, premijerno prikazan u Puli. Uspjela je tešku temu izvrsno uobličiti u lako gledljiv umjetnički film. U njemu je sve dobro promišljeno, sve na svojem mjestu glede filmskoga jezika, sve jasno bez traumatiziranja gledatelja preteškim i predugim scenama. Tihana Lazović osvojila je Zlatnu arenu za najbolju glavnu žensku ulogu. Posebno je dobra kamera Danka Vučinovića čija je fotografija lijepa, svijetla, dobro kadrirana. Narativna struktura nije linearna, nego skokovita, rabe se elipse u montaži, posebice u završnim scenama. To daje efektan, ali posve jasan kraj, ostvarujući odličnu poetiku i estetiku filma. Slavko Sobin najbolji je u glumi izrazima lica. Niz glumaca oslikava mentalitet ljudi iz obiteljskoga i društvenoga okruženja. Psihološki odnos supružnika istančano je profiliran.

Film je nastao prema više istinitih događaja iz crne kronike o obiteljskom nasilju. Uglavnom stradavaju žene, rjeđe muškarci. U filmskoj priči motiv za ljubomoru i nasilje jest ženina odluka da nastavi studirati nakon trudnoće i odgoja djeteta…