Glas Koncila br. 21/2017.

INTERVJU: IMAD TWAL
Edmund Borić Andler
GEORGES LEMAITRE
Svećenik – otac teorije velikoga praska
KOMENTAR
ZAPAŽANJA
OSTIA
Papa je »postao župnik«
DR. LUCIJA MURGIĆ
STOLAC
Molitva na hercegovačkom Bleiburgu
ZAGREB
Gradišćanski Hrvati u pradomovini
KALI
FELJTON
REPORTAŽA IZ RABA

Središnjom porukom na naslovnici: “Za društvo u kojem će svaki život biti jednako vrijedan” i velikom fotografijom nasmijanog i razdraganog mnoštva, među kojima i brojnih mališana, u zagrebačkome “Hodu za život”, čitateljima se nudi novi broj “Glasa Koncila”, br. 21. u tekućoj godini od 28. svibnja. Istaknuta je temeljna poruka organizatora u dva najveća hrvatska grada, Zagrebu i Splitu, kojoj se mogu protiviti samo poklonitelji zla: “Želimo društvo u kojemu će svaki život biti vrijedan. Ne želimo društvo poput Islanda koje je reklo da je 100 posto slobodno od djece s Downovim sindromom. Želimo društvo koje će prihvaćati različitost, štititi najmanje i najugroženije, a ne eliminirati ih.”

Komentar glavnog urednika Ivana Miklenića: “Manjkavosti politike u Hrvatskoj” analizira prvi krug lokalnih izbora u Hrvatskoj, koji “otkriva velike slabosti hrvatskoga političkoga sustava, odnosno još više nedopustive manjkavosti u realnom političkom životu u zemlji”. U nastavku tu tvrdnju potkrjepljuje i upozorava hrvatsku javnost: “Politika koja ima snagu ne u zdravim razumskim argumentima, nego u moći poluga ucjene ili kupovanja pojedinaca ili skupina, proširila se i u tzv. bazu te često truje odnose među ljudima u malim sredinama, u realnim životnim zajednicama. A više nego igdje upravo bi na lokalnim razinama trebalo biti vidljivo da je politika plemenito zauzimanje za opće dobro konkretnih ljudi.”

“Ne zaboravite Svetu Zemlju!” naslov je središnjeg intervjua u kojemu Imad Twal, glavni administrator Latinskoga jeruzalemskog patrijarhata, objašnjava temeljni razlog tamošnjih sukoba koji je gospodarske naravi, emigracije koja je pitanje sigurnosti i boljega života, jer emigriraju i kršćani, i muslimani i Izraelci. “Svi bi željeli u Europu – ističe se u intervjuu – ili bolje rečeno u ono što im se na televiziji prikazuje kao Europa, često nesvjesni individualizma i otuđenosti koji našemu mentalitetu posebno teško padaju.”

Uvijek aktualna i zanimljiva Đurđica Ivanišević Lieb u rubrici “Zapažanja”, koju je u ovome broju naslovila: “Iz sebe se može izvlačiti najbolje” uz ostalo citira Anđelu Mužinić, perspektivnu odbojkašicu, koja je nakon prometne nesreće izabrana u najbolju hrvatsku stolnotenisku ekipu: “Želim da i druge osobe s invaliditetom vide da se iz života i iz sebe mora izvlačiti najbolje.”

Edmund Borić Andler, ravnatelj nedavno održanog međunarodnoga orguljaškoga festivala “Ars organi Sisciae”, u napisu: “Bez kulture gubi se identitet” govori o počecima i motivima organiziranja tog iznimno važnog kulturnog događaja u Hrvatskoj, o orguljskoj baštini u hrvatskoj posebice na Banovini nakon četničkoga sustavnog i ciljanog razaranja, nebrizi lokalnih vlasti za izgradnju hrvatskog kulturnog identiteta, pomoći sisačke biskupije i budućim planovima.

Marija Čepo, predsjednica udruge “Hrvatska žena” u Otoku u Vukovarsko-srijemskoj županiji predstavlja humanitarnu udrugu osnovanu 2004. s ciljem pomaganja sugrađanima na različitim područjima – zdravstvenim, socijalnim, psihološkim, koja ima 54 članice, koje volonterski rade na dobrobit sugrađana.

Darko Grden u teološkom osvrtu približava čitateljima oca teorije velikoga praska prihvaćene kod velikog broja znanstvenika, koji nastoje dokučiti postanak svemira – Georgesa Lemaîtrea, za kojega relativno mali broj ljudi zna da je bio ne samo vrhunski znanstvenik, nego i vjernik čak i svećenik: “Za Lemaîtrea i znanost i vjera teže istini, ali su im putovi, metode, različiti. Belgijski znanstvenik zagovara jasnu, gotovo strogu podjelu kompetencija jedne i druge strane. Premda odbacuje znanstvenu argumentaciju da bi se ‘dokazalo’ Božje postojanje, Lemaître s druge strane smatra da ‘to ne znači da kozmologija nema značenja za filozofiju’. “Filozofija i teologija, ako se održe u izolaciji od znanstvene misli, ili se pretvaraju u prevladani sustav zatvoren u sebe ili postaju opasnom ideologijom.”

Zanimljivim nadnaslovom s aluzijom na tri palme u staroj hrvatskoj uspješnici: “Nadžupa na otoku sreće” reportažno je prikazana župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu.