Ako se uz biskupa Antuna Mahnića traže prvi začetnici Hrvatskoga katoličkoga pokreta, među njima je svakako o. Ante Alifirević. Rođen je 26. siječnja 1875. u Kaštel-Sućurcu (gdje ulica nosi njegovo ime). Do 1902. bio je pitomac rimskoga kolegija »Germanicuma«, gdje je postigao doktorat iz filozofije i teologije. Zaređen je 1901. Bio je duhovnik u biskupijskom sjemeništu u Splitu, kateheta i profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Ujedno je 1903. osnovao tjednik »Dan«. U Splitu je osnovao Hrvatsku štedionu, a bio je predsjednik i Zadružne sveze u Dalmaciji. Bio je član 1908. osnovanoga Leonova društva, zatim i 1913. osnovanoga Hrvatskoga katoličkoga seniorata. Godine 1919. stupio je u Družbu Isusovu. Zanimljivo je da je bl. Ivan Merz kod njega učio specijalnu filozofiju. Bio je urednik »Glasnika Srca Isusova i Marijina« i časopisa »Život«, gdje je uređivao i rubriku »Fiat lux«, po uzoru na stranice u studentskoj »Luči« i »Hrvatskoj straži«, prvom hrvatskom filozofijskom časopisu. A kao Mahnićev suradnik bio je njezin prvi urednik od 1903. do 1906. te ponovno od 1914. do 1918. Na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu djelovao je od 1937. do 1941. kao profesor i odgojitelj te obnašao službu rektora. Od 1941. do 1944. bio je rektor Nadbiskupskoga dječačkoga sjemeništa i direktor gimnazije u Zagrebu. Priredio je Euharistijski kongres u Dubrovniku 1937.
Pisao je u brojnim časopisima te objavio niz brošura. Široke izobrazbe, obrađivao je teme iz područja teologije, filozofije, antropologije, (para)psihologije, arheologije i starokršćanske umjetnosti, socijalnih pitanja, školstva, politike, katoličkih organizacija, isusovačkoga reda, misija, tiska, skautizma i dr.
Umro je 17. siječnja 1945. u Zagrebu. Svestran, aktivan, dinamičan, o. Alfirević ostaje zapamćen kao gorljiv svećenik i domoljub, plodan katolički pisac i kulturni radnik. (L.)
