Ako je Lijepa Naša po čemu marijanska zemlja, ponajprije je to po dokazu neodoljive Marijine ljepote koji se očituje svakoga kolovoza. Tada Djevičina svetišta ispune mnoštva hodočasnika, od kojih je brojnima to i glavno godišnje »hodočašće« do sakramenata pomirenja i euharistije. No Hrvatska je podjednako i dokazom neodoljive Marijine ljubavi. O njoj ne svjedoči tek čudotvorna povijest spomenutih hodočasničkih središta, nego i sadašnja ukorijenjenost jedinstvene pobožnosti u kojoj odredištem hodočašća postaje obiteljska kuća, a glavnom hodočasnicom sama Bogorodica. Naime više od 10 tisuća hrvatskih obitelji i pojedinaca sudjeluje u pobožnosti Majci Triput Divnoj, Kraljici i Pobjednici Shönstattskoj, čiji lik svakoga mjeseca na tri dana pohodi njihove domove. O plodovima pobožnosti Hodočasničkoj Gospi koju je 1914. »zasijao« utemeljitelj Schönstattskoga pokreta, sluga Božji Joseph Kentenich, razgovarali smo s nekoliko članova dvaju krugova Hrvatske schönstattske obitelji koji djeluju u župi Bezgrješnoga začeća u baranjskom Bilju.
Hodočasnica rasvjetljuje samoću
Netom spomenuta riječ obitelj nije slučajna. »Oduvijek sam željela imati veliku obitelj. Iako moja obitelj nije velika, Majčica mi je tu želju ispunila dovevši me mojoj braći i sestrama«, primjećuje Marija Kovačević, spremačica u KBC-u Osijek, koja je proljetos sklopila »savez ljubavi« s Majkom Triput Divnom – duhovnu obvezu u schönstattskom apostolatu. »U pedesetim godinama, kada djeca odu svojim putom, a zaredaju se smrti bližnjih, čovjek počne shvaćati što znači samoća. Gospa mi je tu samoću rasvijetlila, pomogla da prihvatim da se sve u mom životu dogodilo s razlogom i da u tome prepoznam priliku za oprost i za pomirenje.« Da u tom iskustvu nije usamljena, svjedoči nam i umirovljena trgovkinja Janja Perić, koja s Marijom Kovačević djeluje i u Marijinoj legiji. »Velika je čast da vas Gospa odabere i da joj u vlastitom domu možete iznijeti svoje potrebe. A svi imamo potrebe. S Hodočasničkom Gospom kuća tako postaje kao crkva.«
Majka preuređuje srce
No uz duhovno ozračje s Marijinom okrunjenom slikom koju molitelji predaju jedni drugima dolaze i duhovni izazovi, objašnjava nam koordinatorica župnih molitvenih krugova, vjeroučiteljica Suzana Laslo. »Gospa u kuću uvijek dolazi s ‘prtljagom’. Nije riječ samo o knjižici s prigodnim molitvama koja putuje sa slikom, nego i o miru koji unosi u obitelj. Taj mir ipak ne silazi na kuću bez otpora bližnjih, osobito onih koji nisu u vjeri. Teško im je shvatiti da je to naše poslanje. Ali od dolaska do dolaska i oni prihvaćaju Marijinu prisutnost – čak i oni koji ne sudjeluju u molitvi pred slikom. Gotovo kao da im Majka na nevidljiv način preuredi srce«, primjećuje sugovornica.
»Mislim da katolici najbolje znaju da ništa duhovno nije uzaludno po radosti koja ih ispuni kada se mole i idu u crkvu. A ta se radost još više primijeti kada dođe Gospa«, dodaje ugostitelj Mato Milinković. »Iako su nam poslovi razdvojili rasporede te se više ne uspijevamo kao obitelj sastati na krunicu, Gospina prisutnost svima nam daruje isto smirenje.«
Gospa dariva klanjatelje
Koliko god glavni znak Hodočasničke Gospe bio nutarnji mir, ne izostaju ni njezine vanjske intervencije. »Nemam komu drugomu zahvaliti što u 50 godina vozačkoga staža nisam imao ni jednu nesreću, nego sam više puta mogao i pomoći unesrećenima. Gospi zahvaljujem i to što sam danas ovdje jer sam prije pola godine doživio srčani udar od kojega sam trebao odmah završiti pod zemljom. A Gospi danas zahvaljuje i moj sin Vedran, koji se po njezinu zagovoru vratio Bogu, misi i molitvi te odlučio dovršiti studij koji je kao odličan student kanio prekinuti na pola puta«, svjedoči Milinković.
Obilje duhovnih darova u sedam godina pobožnosti nije moglo zaobići ni biljsku župu, ističe koordinatorica Laslo. »Vjerujem da se upravo Marija pobrinula za cjelonoćno klanjanje koje imamo svaki prvi petak, kao i za to da se svi termini bdjenja svaki mjesec popune. Na mjesečno slavlje Saveza koje predvodi naš župnik Robert Almaši često dođu osobe koje nisu dio naših krugova, a primjećujemo i da je crkva nedjeljom znatno punija nego prije.«
Djevica hodi izvan »domova molitve«
Djevičino hodočašće nije ograničeno samo na biljske »domove molitve«. »Trodnevlje koje Marija svaki mjesec provodi s nama nužno nas otvara za svjedočenje. Budući da radim u kolektivu koji nije sklon vjeri, nastojim sa svakoga hodočašća donijeti kakav Marijin trag za zajedničku garderobu: svijeću, sličicu, medaljicu ili nešto slično, kao znak kolegicama da sam molila za njih i kao poziv da mi se pridruže u molitvi. Premda zbog radnoga vremena nikada ne mogu sudjelovati u subotnjim hodočašćima u Schönstattsko svetište u Ivanovcima, vjerujem da i na taj način sudjelujem u Gospinu hodu«, kazuje Marija Kovačević, a Janja Perić dodaje da Gospa može i doći u goste. »U posjet sinovoj punici jednom sam ponijela i Gospu da joj pravi društvo. Gospina bliskost poseban je osjećaj koji vrijedi podijeliti s drugima«, tvrdi sugovornica otkrivajući da se hodočasnička slika uz svježe cvijeće i zrnca ružarija najčešće »resi« i molitvom predanja Gospi: »O, Gospođo moja, o Majko moja, Tebi se sasvim prikazujem!«
Majka tišinom otvara oči
Ta molitva, kojom vjernici Bogorodici »posvećuju svoje oči«, na mnogo načina oči i otvara, zaključuje Suzana Laslo. »Gospa uistinu iscjeljuje od nemira, odgaja za nošenje križa i osposobljava za apostolat. Ali više od svega pruža nam svojega Sina i privlači nas k njemu, što se odražava u dubljem iskustvu euharistijskoga klanjanja i primanja sakramenata. Tako se i naše oči uče strpljivosti kojom jedino i možemo razabrati Božje zahvate u svojem životu. Marija nam najglasnije progovara u tišini svoje samozataje. Kroz tu tišinu progovara njezin Sin.«
Brazilski poticaj schönstattskoj pobožnosti
