BOŽANSTVO SKRIVENO U JEDNOSTAVNOSTI Isus se spušta u vodu Jordana i tko bi pomislio da se među mnoštvom ljudi nalazi Spasitelj?

Krštenje Gospodinovo (Mk 1, 7-11)

Snimio: Z. Atletić

Ivan Krstitelj poziva narod na krštenje, a među brojnim narodom koji se odazvao nalazi se Sin Božji, Isus Krist. O Isusovu dolasku Ivanu na krštenje ukratko piše evanđelist Marko: »Dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana.« Jedna jednostavna rečenica u kojoj je sažet čitav put susreta Isusa i Ivana, Isusa i naroda, Isusa i mnoštva grješnika koji žele sići u vodu kako bi nakon Ivanova krštenja izronili kao bolji obraćeni ljudi.

Isus dolazi na krštenje. Zanimljivo je što evanđelist Marko o Isusovu dolasku na krštenje šturo piše. Isus, onaj koji je Sin Božji, onaj o kojem proroci pišu, onaj koji spašava ne samo izraelski narod, nego čitavi svijet, sada, na događaju krštenja, postaje neki čovjek iz običnoga mjesta Nazareta galilejskoga. Stoji u koloni grješnika koji se spuštaju u Jordan do Ivana Krstitelja. Spasitelj čitavoga svijeta spušta se s grješnim ljudima u mutnu vodu Jordana kako bi ga Ivan krstio. I tko bi uopće pomislio da se među mnoštvom ljudi nalazi Spasitelj? Tko bi pomislio da je neki čovjek iz Nazareta galilejskoga Sin Božji?

U središtu pozornosti je Ivan Krstitelj. Njega narod promatra, divi se njegovim poniznim riječima koje govori: »Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući.« Mnogi bi se u Ivanovoj ulozi uzoholili. Neki bi si umislili što su preteče. Drugi bi si uzeli za pravo da mogu suditi narod. Treći bi na sebe preuzeli obvezu kao da su jedini spasitelji čovječanstva. Biti Krstitelj nije jednostavan poziv. Ali, koja je tek odgovornost na Isusu! On je valjani Spasitelj, jedini je među mnoštvom Sin Božji, a tako ponizno se spušta u rijeku Jordan kao da je jedan od mnoštva. Isus je malen u svojem božanstvu. Njegovo božanstvo je sakriveno u jednostavnosti.

Sin Božji je svjestan svojega božanstva, a opet u koloni stoji s narodom koji se spušta prema rijeci Jordanu. Koje li ljudske zrelosti u Spasitelju! Ljudi, obični ljudi najčešće se ne bi tako ponijeli. Kada netko dobije na lutriji ili osvoji kojekakve čarobne zgoditke, odmah postaje tumač sreće, savjetnik, danas popularno nazvano životni trener. A ovdje u koloni se spušta do rijeke Jordana sam Sin Božji, u tišini. Kada netko dobije bolji posao, napreduje u tvrtki, postane roditelj, započne biti odgojitelj svoje djece, često počnu izjave: »Sad sam važan, sad sam zaposlen, sad o životu sve znam, sada će od mene drugi učiti.« A ponovno, Isus, Spasitelj svega čovječanstva, strpljivo stoji u koloni kako bi ga krstio Ivan.

Budući da se Isus tako tiho spušta s narodom do rijeke Jordana, tek po njegovoj poniznosti nastupa dar Duha Svetoga. O tome piše Ivan Zlatousti dok tumači Isusovo krštenje: »Mnogi su pretpostavljali da je Ivan veći od Isusa jer je Ivan cijelo vrijeme bio odgajan u pustinji, bio je sin vrhovnoga svećenika, bio je odjeven u posebnu odjeću, pozivao je sve ljude na svoje krštenje i bio je rođen od neplodne majke. A Isus? Prije svega bio je rođen od djevojke običnoga statusa jer djevičansko rođenje još nije bilo očito svima. Osim toga bio je sasvim obično odgojen u kući, razgovarao je sa svim ljudima, nosio uobičajenu odjeću toga vremena. Stoga, sumnjali su da je Isus manji od Ivana, štoviše, ispalo je i da ga je Ivan krstio, što je dodalo potporu ovoj pretpostavci. Kako ovo mišljenje ne bi zavladalo u mnoštvu, otvaraju se sama nebesa dok je Isus kršten. Duh Sveti siđe, uz njega i glas koji proglašava dostojanstvo Jedinorođenoga. Duh je došao u obličju goluba, upućujući glas prema Isusu i čineći svima da ovo nije rečeno o Ivanu koji je krštavao, već o Isusu koji je kršten.«

Danas Isus kao da želi poručiti čovjeku: »Nemoj biti bahat, nemoj se uznositi svojim mogućnostima. Pogledaj mene – u tišini stojim s grješnicima, spuštam se s njima do rijeke Jordana.« Vjernik može biti jednostavan, ne treba se toga stidjeti. Bogu nije važno kakav je tko ili kakve je povijesti, nego iskren odgovor na jedno pitanje: »Jesi li ostao jednostavan?« Tu jednostavnost ne će nagraditi bližnji, ni poslodavci, ni susjedstvo, a ni neprijatelji. Sam Gospodin na kraju ljudskoga života donosi zadovoljstvo, donosi utjehu po djelovanju svojega Duha Svetoga, Tješitelja čovječanstva.

Šutljivi Spasitelju, koji si se spustio do rijeke naših života, daruj nam svoje zrelosti. Iznjedri u našim životima jednostavnost, nauči nas da ne budemo bahati u onome što jesmo, nego uvijek skromno hodamo sa svojim obiteljima, prijateljima, susjedstvom, sa svima potrebitima tvoje milosti koja ostaje u vijeke. Amen.