Hrvatska je svojim gastronomskim bogatstvom u samom vrhu Europe, počevši od zaštićenih autohtonih proizvoda do niza onih koji su u postupku zaštite, posebno onih koji su delicije poput istarskoga i dalmatinskoga pršuta, paškoga sira, janjetine, baranjskoga i slavonskoga kulena. Dok se provode administracije o zaštiti i dokazivanju, na terenu se ljudi druže, organiziraju izložbe i sajmove, vesele se svakomu i svačijemu uspjehu, šire zajedništvo i štite ono što je hrvatsko. Tako je krajem lipnja bilo i u gradu Otoku nedaleko od Vinkovaca gdje se održala kulenijada, 16. po redu. Unatoč ljetnoj vrućini, poslije mise ljudi su se okupili ispod šatora uz slavonske tamburaše, a vrsnost proizvoda ocjenjivao je stručni žiri.
Među izlagačima bila je i obitelj Spajić, a s pobjedničkim peharom i diplomom najboljega kulena, šampionskoga, šetala je studentica Josipa Spajić sa svojom obitelji. Budući da je u Slavoniji sve manje šokačkih obitelji, doseljenici su prihvatili tradiciju i nastavljaju je, a Josipa ističe da su se njezini doselili 30-ih godina prošloga stoljeća iz Hercegovine.
»Majka i otac imaju nas troje djece, ja sam najmlađa i imam još brata i sestru. Brat je završio tri godine Poljoprivrednoga fakulteta u Vinkovcima, a sestra je završila Učiteljski fakultet u Slavonskom Brodu. Pohađam Poljoprivredni fakultet u Vinkovcima i trenutačno sam završila drugu godinu, a nakana mi je doći do titule magistra agronomije. Roditelji nam rade, otac kao vozač u Hrvatskim šumama, a mama u drvnoj industriji ‘Furnir Otok’.«
Pobjednica otočke kulenijade Josipa Spajić s ponosom ističe: »Naša je obitelj oduvijek uzgajala svinje za svoje potrebe, baš kao i sve druge slavonske obitelji. To je nešto što se kod nas podrazumijeva i bez čega je bilo neizostavno svako obiteljsko imanje. Posljednjih se godina te navike znatno smanjuju, a mi smo krenuli u drugom smjeru. Povećali smo broj svinja i odlučili pokušati s proizvodnjom mesnih prerađevina, najprije kulena, najpoznatijega slavonskoga proizvoda. Otok je inače grad poznat po kulenu. Nekoliko se obitelji dugi niz godina bavi proizvodnjom, a prije 16 godina utemeljena je i manifestacija »Otočka kulenijada«. Natjecanje je to na koje proizvođači šalju svoje uzorke, koje zatim ocjenjuje stručno povjerenstvo. Prošle godine moj brat Marko prvi se put natjecao i osvojio srebrnu medalju. To nas je motiviralo da pokušamo i ove godine, i to s dva uzorka. Marko je ponovno bio srebrni, a moj je uzorak ocijenjen kao najbolji.«
Dvije medalje donijele su radost u obitelji Spajić, a kako ističe Josipa, to je dalo dodatni poticaj za nastavak jer je taj pehar dokazao da ono što se radi s ljubavlju i Božjom pomoći rodi plodom.
»Vjerujem da smo svojim primjerom dali i drugima poticaj da vrijedi ostati u Slavoniji. Poznati vinkovački pjevač ima stih koji kaže da nam je Bog dao komad zemlje što je za sebe sačuvao i ja potvrđujem to. Naša je zemlja najplodnija i uvijek nas blagoslivlja svojim bogatim urodima, oko nas su najprostranije šume hrasta lužnjaka, naša je tradicijska baština poznata u cijelom svijetu. Ono što nas je ponajviše zadužilo da ostanemo i čuvamo svoju zemlju sigurno je Domovinski rat u kojem smo bili na bojišnici, a članovi moje obitelji hrabro su je obranili. Ne vidim svoju budućnost u nekoj drugoj zemlji i nije sve tako crno kako se pokušava prikazati u javnosti. U mojem malom gradu ljudi su još uvijek složni, radujemo se lijepim stvarima, a Slavonci su uvijek bili poznati po dobrim druženjima. Tako živimo i danas. Smatram da bi ljude u Slavoniji trebalo zadržati s boljim programima i poticajima za samozapošljavanje. Tu se i ja mogu pronaći u budućnosti. Želimo se baviti proizvodnjom kulena i uobličiti tu proizvodnju. Smatram da je to proizvod koji se može lako plasirati na tržište i Hrvatske i Europske unije. Već ostvarujemo neke kontakte pa sam optimistična za budućnost. Mladima koji žele ostati ovdje poručila bih da se pokušaju ohrabriti i na neki način odmaknuti od klasičnoga ratarenja jer se potrebe čovječanstva mijenjaju. Nove bi kulture sigurno unijele živost na tržištu, a u slavonskoj crnici uspijeva sve, pa čak i kikiriki.«
Obitelj Spajić aktivna je u župnoj zajednici, o čemu ovogodišnja šampionka svjedoči: »Moja je obitelj oduvijek bila aktivni član župne zajednice. Nedjeljna je misa nešto što se ne propušta i to nam je davalo snagu i kad okolnosti nisu bile najbolje. Pokazalo se da je Bog pronašao pravi put za nas i znam da će nas pratiti i dalje.«
