KAD OTAC NE ODUSTANE Sve za djecu

Otac
»Otac« (The Father); drama; redatelj: Srđan Golubović; glume: Goran Bogdan, Boris Isaković, Nada Sargin, Milica Janevski

Ove se godine Zagrebački filmski festival i KinoKino – međunarodni filmski festival za djecu održavaju istodobno od 8. do 15. studenoga, oba preko interneta zbog loše epidemiološke situacije.

Nizao je uspjehe

Jedan od filmova koji će se prikazati na ZFF-u i potom doći u kina jest izvrsna drama »Otac« Srđana Golubovića, nastala u hrvatskoj manjinskoj koprodukciji. Premijerno je prikazan u Berlinu u programu Panorama, gdje je dobio nagradu publike i Ekumenskoga žirija. Nizao je uspjehe na ostalim festivalima, a na pulskom je osvojio Zlatna vrata, nagradu publike, koja mu je dala ocjenu 5,0, što se prvi put dogodilo u povijesti toga festivala. Ondje je i Goran Bogdan dobio Zlatnu arenu za najbolju mušku ulogu u filmu u manjinskoj hrvatskoj koprodukciji.

Snaga je filma u nenametljivoj, diskretnoj režiji, bez senzacionalnosti isticanja teme, premda je prikazana i uloga medija.

Redatelj i scenarist Srđan Golubović već je poznat po dobrim, nagrađivanim filmovima sa socijalnom tematikom, poput »Krugova«. Sada mu je suscenarist bio Ognjen Sviličić u oblikovanju filmske priče na temelju istinita događaja koji se zbio u Srbiji.

Odlučan u naumu

Zbog siromaštva i gladi supruga i majka Biljana (Sargin) počinila je nepromišljeno djelo, a posljedica je bila da je dvoje djece oduzela socijalna služba suprugu i otcu Nikoli (Bogdan), najamnomu radniku. On je poduzeo sve da bi vratio djecu, čak pješačio tri stotine kilometara da bi predao žalbu ministru. Iako suzdržan i miran, odlučan je u naumu, posebice kada shvati korumpiranost društva i nečovječnost ljudi koji stoje iza toga.

Snaga je filma u nenametljivoj, diskretnoj režiji, bez senzacionalnosti isticanja teme, premda je prikazana i uloga medija. Usto je zaslužan sjajan Goran Bogdan koji u bîti nosi cijeli film te posve uvjerljivo i jako dojmljivo utjelovljuje otca, glumeći ponajviše izražajnošću lica, bez mnogo govora. Taj film ceste ima jaku završnicu u povratku Nikole u selo…

IZVORGlas Koncila br. 45/2020.
Prethodni članakPISAO I NADGROBNICE Nikola Pavić – književni prinosi kršćanskomu etosu
Sljedeći članakGlas Koncila br. 46/2020.