KAD OTAC POSTANE MLAĐI OD SINOVA Kako Duh Sveti bira papu

Foto: Siciliani-Gennari/SIR

Liga prvaka. U nanovo strjelovito rashlađenu proljeću, na otvorenoj terasi »Zlatne jeseni« sjedosmo tek najhrabriji: Željac, Debeli, ja i… susjed Milan, koji se u to »polufinale« pomalo nasilu ugurao, začuvši u prolazu Željkov »početni udarac«…

– Onda, Vilko, ode Papa k Petru na razgovore, a niti su žene postale svećenice, niti se istospolni crkveno vjenčavaju, niti je ukinuo biskupe, niti »izokrenuo« Očenaš i što li se još nije sve priviđalo tebi i sličnima…

– Što ja? Komu meni? Pa mene je Papa otprve osvojio izborom imena Franjo i čim je odbio one »crvenkapičine« cipelice, svu onu zlatninu i svilene vatikanske dvore…

– Je, i u tebi čuči, kak’ i u svima nama, onaj neki samoupravljač socijalist, koji voli tu jednakost u nemanju, pa ti se svidel siromašni papa – nabacio se i Debeli.

– Hajde, Vilko, čitao sam te ja »između redaka« – nastavio je Željac ubadati. – Nije ti se svidjelo već ono kad je Papa na neko pitanje o brojnosti djece odgovorio da se ljudi ne trebaju razmnažati kao zečevi…

– Tja… sjetio sam se tad svojih djedova s devetero, a uhvatio se i sam za uši da vidim kolike su mi narasle od četvero djece… Hajd’, priznajem, nije mi se svidjelo ni ono s koronom, kad je Papa postao gotovo pa glavni maneken te sumnjive globalne »plandemije«… Ali eto, dobar čovjek s vjerom u dobrotu drugih, lako se zavede…

– A Stepinac? – ne zna kročiti u crkvu, ali znao je Milan »poprčkati« po najnezalječenijim ranama. – I njegovo proglašenje svetim?

– Što Stepinac? Pa za mene je on bio svetac i prije nego je proglašen blaženim! I, tko je ikad proglasio svetima Nikolu, Barbaru, Luciju ili Jurja, pa što im fali? Proglasio ih narod! Osim toga, pa baš sveti Stepinac bi mi prvi dao po prstima da sam protiv pape! Ta on je život dao ne želeći se odreći pape! Ne kužiš ti to ništa, Milane! To s papom, to ti je slično kao sa ženom. Ne volim ni ja svoju Jelicu svakoga dana jednako, sigurno ni ti svoju Branku, ali… uvijek je volim! Čak i onda kad se »načumurimo« jedno na drugo. Jer mi je jedna i jedina, baš kao i papa!

– Pametari ti, ali zašto nije došao da nas posjeti – (na)opak je Mile – a tu smo mu »pod nosom« bili?

– Ma, to samo zato kaj smo mu na Svjetskom 2018. izbacili Argentinu s tri komada u mreži! – umjesto mene podmetnuo se Debeli. – A papa Franjo bil je strastven, ni mogel’ protiv sebe navijača!

– Dobar, dobar je bio papa Franjo – poželjeh okončati prepucavanje, ali…

– Misliš, sad ćemo se u to uvjeriti kod izbora novog? – začinjač Željac poželio biti i zadnji. – Ali pazi, ovo sad bi mogao biti prvi papa koji će biti mlađi od tebe! Teško da će taj biti tolika »konzerva«, kad si ti bio veća i od zadnje trojice, koji su ti mogli biti i tate…

– Pa i bili su mi!… Očevi, sveti oci! I taj mlađi od mene bit će mi otac! Jer ja, kao starinski i »svjesni« krizmanik, ne prihvaćam te tvoje zavjere o ovim i onim »konklava-lobijima«, nego znam da Duh Sveti tu svojim nevidljivim prstima pomiče figure!