KAMO JE NESTALO 500-TINJAK DJECE? U potrazi za sinom

Šavovi
»Šavovi« (Stitches); drama; redatelj: Miroslav Terzić; glume: Snježana Bogdanović, Ksenija Marinković, Pavle Čemerikić, Marko Baćović

Na ljetnim filmskim festivalima u Puli, Motovunu, Rabu i Sarajevu prikazan je višestruko nagrađivan film »Šavovi«, u produkciji Srbije, Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine. U kategoriji filmova hrvatske manjinske koprodukcije dobio je nagradu međunarodne udruge filmskih kritičara »Fedora« u Puli.

To je veoma dobra i jako dojmljiva drama o istinitim potresnim događajima prije dvadesetak godina u Srbiji. Naime, nakon rođenja djeteta majkama su rekli da je ono umrlo, a sumnjalo se i pokušalo dokazati da su djeca ukradena i prodana posvojiteljima. Takvih je slučajeva petstotinjak, a udruga roditelja te djece nastoji doći do istine. Nažalost, službenih rezultata nema, ali sve upućuje na dogovor i suradnju bolničkih, policijskih i državnih služba i djelatnika.

Scenaristica Elma Tataragić uspjela je životnom sudbinom jednoga lika, krojačice Ane i njezine obitelji, sažeti iskustva tih ljudi. Tomu je posebno pridonijela stvarna osoba Drinka Radonjić koja je filmskoj ekipi iznijela svoj slučaj. Ana duboko vjeruje da joj je sin živ i čini sve da bi ga pronašla, iako je žele optužiti za praćenje i uhođenje ljudi. Čak je strpljivi muž (Bačović) i kći nagovaraju da odustane.

Glavna glumica Snježana Bogdanović veoma dojmljivo, dirljivo, minimalističkom izražajnošću utjelovljuje Anu te se fizički izvrsno poistovjetila s gospođom Radonjić, i čak naučila šivati. Ali osim na odjeći, moraju se napraviti i životni šavovi…

Film je sporijega ritma, vrlo pregledan, dobro režiran, s atmosferičnom glazbom. Postupno se otkrivaju prijevare institucija, ali i javlja trag. On vodi u prigradsko naselje u kojem živi posvojen dječak (Čemerikić), a posvojiteljicu glumi Ksenija Marinković. Tada nastaje najosjetljiviji trenutak pokušaja priznanja…

IZVORGlas Koncila br. 36/2019.
Prethodni članakFRANJEVAC KOJI JE ZBLIŽIO POLJSKI I HRVATSKI JEZIK Didak Burić – zaboravljeni, a zaslužni hrvatski polonist
Sljedeći članakGlas Koncila br. 37/2019