MLADEN ŠVAĐUMOVIĆ IZ DAVORA DVA PUTA BICIKLOM DO LURDA »Želio sam ondje zahvaliti Gospi«

Snimio: M. Švađumović | Bio je to put dug oko 2000 km koje je trebalo prijeći za 16 dana

»U Davoru, pokraj crkve sv. Jurja…« tako počinje jedna pjesma o Davoru, mjestu s duboko ukorijenjenom vjerom, selu lađara, tradicije, športa, lijepe pjesme. U tom selu burne 1971. rođen je Mladen Švađumović. Djetinjstvo je proveo, kao i sva djeca toga pitomoga sela, na Savi i u davoračkim ulicama, slušao »Pismu s ćoška«, maštao o budućnosti. Po zanimanju je strojarski tehničar. Danas živi sa suprugom Dragicom, 18-godišnjim sinom Matejem i 12-godišnjom kćerkom Anom.

»Živim u meni najdražem mjestu, mjestu s dušom – u Davoru. Nakon školovanja morao sam u tadašnju vojsku. Pobjegao sam iz tzv. JNA 14. srpnja 1991. i istoga se dana priključio Zboru narodne garde. Tijekom Domovinskoga rata bio sam pripadnik 3. i 5. gardijske brigade. Prolazio sam zapadnoslavonsko, istočnoslavonsko, zadarsko i druga bojišta. Bili su to teški, ali ponosni dani. Čuvam uspomenu na poginule hrvatske branitelje, posebno iz moga sela, koji su ugradili svoje živote u slobodu Lijepe Naše. Taj dio povijesti, krvlju pisan, nikada ne smijemo zaboraviti. Vjera, u kojoj sam odgojen i rastao, davala mi je snagu u najtežim trenutcima. Danas sam pripadnik Gardijsko-oklopno-mehanizirane brigade i radim u Našicama.«

»Želio sam ondje zahvaliti Gospi što me očuvala u ratu i ratnim strahotama, zahvaliti za domovinu. Htio sam Gospu Lurdsku zamoliti da pomogne svim hrvatskim braniteljima koji danas traže smisao života, neka ga nađu i neka ne dižu ruku na sebe, život je Božji dar.«

Mladen nema puno slobodnoga vremena, ali ako ga nađe, rekreativno vozi bicikl, druži se s prijateljima… U 2016. godini javila se ideja o bicikliranju u Lurd. Ipak se te godine odvezao biciklom u Međugorje (350 km) i tijekom puta odlučio da će 2017. g. otići biciklom u Lurd.

»Želio sam ondje zahvaliti Gospi što me očuvala u ratu i ratnim strahotama, zahvaliti za domovinu. Htio sam Gospu Lurdsku zamoliti da pomogne svim hrvatskim braniteljima koji danas traže smisao života, neka ga nađu i neka ne dižu ruku na sebe, život je Božji dar. Neka budu ponosni na ono što su učinili i ono što jesu. Tako sam prošle godine krenuo sam na dugi put. Obitelj je bila zabrinuta, mišljenja prijatelja podijeljena. Jedni su rekli: ‘Može on to’, a drugi su bili malo manje optimistični. Kako sam rođen u Davoru, u selu sa snažnom katoličkom sviješću i vjerom, nisam ni trenutka dvojio u svoj uspjeh. Ja sam i tradicionalno hodočasnik pješak. Iza mene je 20-ak pješačkih hodočašća Gospi od Utočišta u Voćin, ali i dva pješačenja u Međugorje. Na prošlogodišnje, do Lurda, odlučio sam poći biciklom jer je brže i kako sam mislio – lakše. Bio je to put dug oko 2000 km koje je trebalo prijeći za 16 dana. Nije bilo lako, ali uz čvrstu vjeru, molitvu, ciljeve s kojima sam išao, rekao bih: tko se usudi, pobjeđuje! I uspio sam!«

Drugi put biciklom u Lurd krenuo je 2018. »Ove godine društvo mi je pravio prijatelj Ivan Jakobović iz Bebrine. Put mi je bio poznat i nekako je bilo lakše nego prošle godine.« Krenuli su iz Davora 1. svibnja, a ispratili su ih rođaci, prijatelji, mještani. Mladen ističe veliku pomoć i podršku davoračkoga župnika Marija Cimbala u organizaciji puta, ali i svih župljana, na čemu je osobito zahvalan. Dvojica biciklista uputila su se prema Zagrebu, onda prema Delnicama, kako bi pobijedili uspone koji su ih čekali na putu do Lurda. Prošli su Sloveniju i odmorili se u Trstu, pa nastavili kroz Italiju. Osmoga dana vožnje »prepolovili« su dužinu puta, a devetoga dana ušli su u Francusku. Kroz 16 dana vožnje čekalo ih je više godišnjih doba, kiše, vjetra, čak i leda, ali nisu odustajali. Pogled na Pireneje najavljivao je blizinu Lurda i uspješan završetak toga napornoga puta. Na njihovu cilju dočekali su ih pripadnici Počasno-zaštitne bojne i Slavonac brigadni general Siniša Jurković, a pjesmom pozdravila klapa HRM-a «Sv. Juraj«.

»Tako smo se i nas dvojica pridružila hodočasnicima sudionicima 26. hodočašća Hrvatske vojske i policije i 60. međunarodnoga vojnoga hodočašća u Lurd, a doček je bio nešto najljepše u mom životu i teško mi je to riječima opisati. Želja mi je omasoviti hodočašća biciklom, ne samo u Lurd, nego i u druga marijanska svetišta. Volio bih voziti i ‘Putom svetoga Jakova’, to je relacija duga oko 900 km. Vjerujem da ću i u Lurd ponovno sljedeće godine. Pozivam sve koji se ne boje izazova, a usput žele učiniti neki svoj zavjet ili jednostavno zahvaliti Gospi na primljenim milostima, kao što sam ja učinio – neka se pridruže«, poziva Mladen Švađumović.

IZVORGlas Koncila br. 31/2018.
Prethodni članakNAKON EUFORIJE POVRATAK U REALNOST Iselilo se 250 razreda osnovaca
Sljedeći članakLUTANJA POLITIČKIH VLASTI GLEDE POVLASTICA Grijesi prošlosti naplaćuju se u sadašnjici