MOLITVA U SVAKOM TRENUTKU

Prije točno 70 godina, 19. listopada 1946. godine, nadbiskup Alojzije Stepinac odveden je u zatvor u Lepoglavu. Premda nevin, morao je otići na robiju. Vrijeme zatvoreništva bilo je za njega velika kušnja jer je bio odvojen od biskupije i vjernika. Ostao je sam. U toj situaciji mnogi bi klonuli duhom, no Stepinac je pomoću molitve uspio očvrsnuti u vjeri.

Kad bi mu bilo teško, hrabrio se riječima: “Sve ste mi uzeli, ali jedno niste: da kao Mojsije dižem ruke k nebu!”

I U ZATVORU – DUH SLOBODAN!

Duh mu je uvijek ostao slobodan. Shvatio je da sada ne može služiti Crkvi pastoralnim pohodima i djelima, ali može postojanom molitvom i šutljivom patnjom. Njegova prisutnost u zatvoru bila je veliko svjedočanstvo drugim logorašima koji su i sami započinjali molitvu kad bi vidjeli kako nadbiskup o podne skida kapu, upire pogled u križ na vrhu zvonika obližnje crkve i izgovara molitvu Anđeo Gospodnji.

BLAŽENIKOVE STRJELOVITE MOLITVE
Blaženi Alojzije Stepinac svojim duhovnim životom uči nas da svaki tren života možemo prikazati Bogu. Dovoljno je tada sjetiti se Boga. To ćemo lako učiniti ako usvojimo i ponavljamo određeni molitveni zaziv. Navodimo nekoliko strjelovitih molitava koje je blaženi Alojzije Stepinac često ponavljao:
* Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.
* U tebe se, Gospodine, uzdam!
* Divan je Bog!
* Bogu hvala!
* Blagoslovljeno Božje ime!
* Budi volja Tvoja!
* U ruke Božje!
* Sve na veću slavu Božju!
* Utočište grješnika, moli za nas!
* Majko Božja, pomozi mi!
* Sveta Bogorodice, moli za nas!

Blaženi Stepinac iz zatvora i nas ohrabruje: “Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači!” Ne možemo uvijek raditi sve što želimo, ali nitko nam ne može oteti slobodu molitve.

Bl. Alojzije Stepinac sa župnikom Vranekovićem, u doba kućnoga pritvora.
“MOLITVENI UZDASI”

Blaženikov život bio je uvijek prožet molitvom, no upravo u kaznionici sve je svoje snage upotrijebio za duhovne stvari. Ustajao bi prije svih, u pet sati ujutro, obavljao razmatranja, slavio svetu misu, čitao Bibliju. Tijekom dana bi potiho molio krunicu i druge molitve. U podnevnim satima pisao bi propovijedi i prevodio životopise svetaca. Uza sve to, u svakodnevnim brigama i poslovima često se Bogu obraćao kratkim molitvenim uzdasima.

Takozvanim strjelovitim molitvama, kad poput strijele odapinjemo svoje misli Bogu. Nije uvijek potrebno moliti dugačke molitve. Istina, potrebno je znati odvojiti vrijeme za Boga, ali dobro je i “u hodu” obratiti se Bogu, pozdraviti ga, zavapiti mu. To nam ne oduzima nimalo vremena jer su to molitve koje se izmole u djeliću sekunde, a odgajaju nas da se u svakoj napetoj ili rizičnoj situaciji sjetimo Boga.

DO ZADNJEGA DAHA U VOLJI BOŽJOJ

O takvoj Stepinčevoj molitvi posvjedočio je i Josip Vraneković, koji je bio župnik u Krašiću, gdje je Stepinac bio premješten u kućni pritvor nakon pet godina provedenih u Lepoglavi. U svojem je dnevniku Vraneković o Stepincu zapisao: “Opazi li kakav lijepi cvijet ili trs pun grožđa, lijepu krošnju na drvetu, samo zanosno poprati: ‘Mirabilis Deus!’ – Divan je Bog!” Što god je proživljavao, Stepinac je to kroz molitvu predavao Bogu. I još je o njemu župnik Vraneković zabilježio: “Boga je blagoslivljao govoreći: ‘Blagoslovljeno Božje ime.’ Bogu je u najtežim mukama zahvaljivao govoreći: ‘Fiat voluntas Tua.’ – Budi volja Tvoja.” To su bile i posljednje riječi koje je izgovorio.

A. Katanec

IZVORMak br. 4/2016.
Prethodni članakHRVATSKA ČAROLIJA IŠČEKIVANJA BOŽIĆA: Prilika o kiču na zagrebačkim štandovima
Sljedeći članak»Divno je što je Bog u meni, a ja u njemu«