Od politike se očekuje da vodi i stvara državu koju će ljudi voljeti kao svoju, koja im jamči civilizirana i građanska pravila ponašanja uređena zakonima i općim moralom, a ne da osjećaju strah čim se najavi neki novi zakon ili samo namjera donošenja zakona.
Zato treba upozoravati na svaku sumnjivu namjeru ili prijedlog političara ili vladajuće politike, makar i uz rizik da se pogriješi. Svatko u svojem području djelovanja i utjecaja, ako ima znanja, mora se boriti za istinu i objašnjavati pojave nepravda kako bi se očuvala opća društvena pravednost.
Nekoliko dana galame, a nakon toga medijski muk. Svakodnevni život ponudi novi problem koji dođe u medijsku pozornost pa opet muk. Posljednji je primjer predsjednika sindikata policije koji je kupio automobil vrijedan više od 100 tisuća eura. Tako se to ponavlja godinama, a političari i državni dužnosnici po već uhodanoj praksi puno ne mare i poručuju: »Neka institucije rade svoj posao.« Zapravo se ponašaju u stilu »idemo dalje – neka psi laju jer dalje karavane prolaze«.
Slično se događa i s pojedinim društvenim skupinama, od kojih se neke ponašaju kao staleži ili traže posebnu društvenu zaštitu, koja se često izrodi u cehovski privilegij iz prošlih vremena. Naši akademici, svi uredno zaposleni s redovitim mjesečnim plaćama (koje nisu male), ipak imaju dodatnu zaštitu s pravom na povećanu mirovinu, koja je veća od njihove stvarne određene prema plaći.
S druge su se strane jednoj skupini vojnih i ratnih invalida njihova već stečena prava umanjila za 10 posto, što je bilo protuzakonito i protuustavno. Na to su sve političke strukture šutjele. Posljedica je takvih propusta sve veće zaplitanje u pravim nelogičnostima.
Uzmimo primjer usklađivanja mirovina. To je klasičan primjer nepravda kojima se pojedini zastupnici koriste za poboljšanje vlastitoga imidža. Isto vrijedi i za visoke plaće. Najbolji su dokaz povremeni zahtjevi nekih sindikata koji pokušavaju iskoristiti bunt pojedinih skupina potplaćenih radnika, na način da se vrijednost boda za povećanje plaća primijeni na sve u istom postotku. Kada bi se to ostvarilo, razlike između najnižih i najviših plaća postale bi još veće, naravno u korist visokih plaća.
Navodimo još primjer povećanja mirovina i kako se nepravde niskih plaća i niskih mirovina još povećavaju u mirovini.
Dajemo pojednostavnjen prikaz usporedbi. Ako se niska mirovina od 200 eura poveća za 10 posto, s tim povećanjem iznosi 220 eura, a mirovina od 600 eura povećana za 10 posto s tim povećanjem iznosi 660 eura. Ako se pak usporedi jedna relativno visoka mirovina od 1200 eura, ona će s povećanjem od 10 posto iznositi 1320 eura. Dakle povećanjem svih mirovina s istim postotkom sve se više povećava razlika između niskih i visokih mirovina.
Dakle visoke mirovine uzastopnim povećanjima rastu sve brže i postaju sve više tako da u ekstremnim slučajevima jedno povećanje od 10 posto najviših mirovina premašuje visinu najnižih, pa i prosječnih mirovina.
Treba podsjetiti i zamisliti koliko će iznositi mirovina jednoga menadžera neke državne tvrtke ili direktora banke, koji su primali plaće često oko stotinjak tisuća kuna, što danas iznosi više od 10 tisuća eura. Kako »šećer dolazi na kraju«, nude se i ideje da bi takve visoke mirovine trebalo osloboditi i poreza, jer porez ne plaćaju korisnici niskih mirovina. To bi bila neka vrsta »uvrnute pravde«.
Ne smije se u tom nabrajanju zaboraviti ni sindikalne vođe koji ne žele javno reći kolike su njihove plaće, jer to zadire u njihovu privatnost, tobože »osobnu tajnu«. Zato plaće javnih dužnosnika i menadžera u kojima država ima udjela ne bi smjele biti tajna.
Zato je općenit prigovor takvomu stanju da je takvo različito reguliranje mirovina i plaća protivno načelu prema kojem visina mirovine treba biti rezultat rada i ulaganja, tj. da visina mirovine treba ovisiti o dužini ulaganja i visini doprinosa koji su uplaćivani za vrijeme radnoga vijeka.
Takvim je ponašanjima načelo solidarnosti u plaćama javnih dužnosnika i u mirovinskom osiguranju svedeno na minimum. Očito je da su u sustavu povlastica kod mirovina odlučujući brojni nelogični, nepravni i nepravedni argumenti i mjerila. Stvoren je nenormalan pravni sustav koji podupire kaos pravde i nepravde i u kojem su svi nezadovoljni uz istodobnu želju da neki budu različiti od drugih.
