MEĐIMURSKI SIN 5. svibnja 1990. – umro književnik Ivo Sokač

Uz najpoznatijega modernoga hrvatskoga pjesnika Vinka Kosa Međimurje je dalo više pjesničkih imena, među kojima i pjesnika Ivu Sokača.

Rođen je 15. travnja 1911. u Draškovcu, gdje je završio pučku školu. Školovanje je nastavio u Varaždinu i Zagrebu. Za vrijeme NDH radio je kao činovnik ravnateljstva pošta u Zagrebu. Nakon rata, zabilježio je književnik Radovan Grgec, robijao je u lepoglavskom zatvoru, a zatim u zemunskom logoru, odakle je išao na prisilni rad u gradnju Novoga Beograda. Nakon toga živio je i kao glazbeni pedagog i skladatelj radio u Pakracu, gdje je umro 5. svibnja 1990., dočekavši osvit slobodne Hrvatske, čemu se uvijek nadao.

Književno se javio početkom tridesetih u »Anđelu čuvaru«, a zatim je, većinom pjesmama, uključujući liriku za djecu, surađivao u »Luči«, »Hrvatskom jedinstvu«, »Domu i školi«, »Hrvatskoj reviji«, »Obitelji«, »Hrvatskom krugovalu«, »Hrvatskoj straži« i drugdje, a nakon rata u »Maruliću«, »Kani«, »Danici« i »Zagorskom kalendaru«. Izdao je tri zbirke pjesama: »Kraj Mure« 1942., »Med Murom i Dravom« 1944. i »Tebe srce išče« 1986. Bio je član Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima.

Četiri su glavna tematska kruga njegova pjevanja: ljubavni, socijalni, zavičajni i religiozni. Njegovi su ga prijatelji i poznavatelji opisali kao vedra čovjeka, no u njegovu pjesništvu mnogo je zagasite tuge i nostalgije, posebice za zavičajem – Međimurjem, kojemu se, i kad nije živio u njemu, uvijek pjesmom vraćao s osjećajem da ga ono zove. Iako zvuči naivno i rustikalno, to je poezija snažne ontološke upitanosti i eshatološkoga naboja, kako odjekuju i stihovi pjesme »Stari japa v crikvi«: »Razpeti! / Pogledaj kak moje oči / tužno glediju / na noge tve prebite, a z oka suze curiju / i boli skrite. / Znam, da svojim sem grehom / vu Tebe ja čavle zabil. // Razpeti! Ja tak sem bil slab, / a svet me je vabil! / Razpeti! / Dobri i sveti! / Tolvaju ti si oprostil, / zveličenje mu dal. / Oprosti i meni, / kaj v greh sem pal. // Več tak sem slab, / da komaj se molim. / Razpeti! / Moj Jezuš sveti! / Zveličenje mi daj / I odpelaj me v raj. / Amen.«

Vrijedno je spominjati ga, ne zaboraviti njegove pjesme. (L)