NAJVEĆI DAR ZA MAJČIN DAN Zašto hrvatski sinovi najdulje ostaju »u maminu krilu«?

Foto: D. Zloušić

Hej, pomozite mi – moj jedini sin, nasljednik svih mojih kredita, valjda je čekao trenutak da u boravku ostanemo samo mi muški – što da darujem mami za Majčin dan?

– Kakav dan?! Pa prošao je 8. mart! – odvali moj otac, a ja skočim na nj kao da mi je u sudačkoj nadoknadi svirao penal:

– Eto, i kako da konačno iziđemo iz komunizma kad i moj otac, »veliki Hrvat«, još slavi »stare blagdane«, možda guta i »29. novembar«! Taj tvoj 8. ožujka, to je Međunarodni dan žena, a Majčin dan, koji je tebi očito nepoznanica, druge je nedjelje u svibnju!

– Pfff… pih! – otpuhne moj otac neargumentirano. – Što se sad ti tu praviš, kad još imamo goblenčić koji si u školi izvezao mamici za Dan žena!

– No, hoće mi tko pomoći? – odvrati nas moj Jurica od daljnjih niskih udaraca. – Doživljavate vi mene?

– Vi sigurno danas u školi ručni rad ne učite? – nastavi djed peckati, sad unuka. – Vi samo »štrikate« po mobitelima…

– Eh, Jurice, da si malo stariji, rekao bih ti… – zaustih i baš u tom trenu otvore se vrata…

– Evo, dečki, došao nam je i Krešica! – klikće moja majčica, već dvoreći »Krešicu«, bratićeva sina, vječnog studenta kojem već gotovo trideseta čupa po vlasima…

Kud ćemo »iz krila« kad ne možemo »stat’ na svoje noge«? Kad danas ne možemo ni do stalnog posla, ni do vlastita »gnijezda«? Pa i Klepetan ima bolje uvjete od nas mladih! I bolji medijski tretman! Prije bi i vrane dobile državnu pomoć!

– Baš ko naručen! Mi o vuku, a Krešo na vrata i u Majčin dan! – jednom da i mene razvesele gosti. – Evo, sine, Krešo ti je najbolji, najveći dar za Majčin dan! Mislim, svojoj mami je to… – zbunih i oca i sina, i Krešu. – Baš jučer sam čuo vijest da smo mi Hrvati europski rekorderi po tome što najdulje ostajemo živjeti s roditeljima! U prosjeku hrvatski muškarci tek sa 33 godine napuštaju roditeljsko gnijezdo, čak sa šest više nego prosječni Europljani!

– Da, i što onda? Kakve to ima veze s Majčinim danom?! – javi se prznica iz mog oca.

– Kako ne? – uzvratih osmijehom. – Pa 35-godišnji »sinek« u kući, kud ćeš veći dar mami za Majčin dan? Zar ne, majčice, sigurno bi i ti to voljela?

– Znaš, istina je da si se ti malo prerano oženio – izbije majci istina na usta – mogao si još nekoliko godina biti slobodan, i kod nas. Čim si se oženio, odmah si oslabio bez toplog doručka, a i te košulje, aah… svakako su ti ispeglane!

– Eto, što velim, sin u kući najveći je dar današnjim mamama! Tako i ti, Jurice, najveći si dar mami! Lijepo joj daj poljubac i reci da joj je ručak bio super, i bit će joj to dosta i previše! A još su pred tobom desetljeća da budeš »u maminu krilu« do četrdesete, je li Krešo?

– Eh, stric, pa nismo mi baš svojom voljom doma… – ima i Krešo pravo (na riječ). – Kud ćemo »iz krila« kad ne možemo »stat’ na svoje noge«? Kad danas ne možemo ni do stalnog posla, ni do vlastita »gnijezda«? Pa i Klepetan ima bolje uvjete od nas mladih! I bolji medijski tretman! Prije bi i vrane dobile državnu pomoć!

– Je, Krešo – hrabro zvekne moja mama ono što ja tek bojažljivo pomislih – ali ti i sad, čula sam, više živiš kod cure neg’ doma, a dođeš samo kad ti treba čisto rublje i da ne zaboraviš jesti žlicom! Tako da…

– Tako da meni još niste rekli što ću darovati mami! – dignu glas Jurica. – Dajte mi onda bar odgovorite komu će za Majčin dan dati dar onaj kojeg su usvojila dva stričeka, koji ima dva tate?

– Eto ti! – graknu sad otac na me. – Ti meni da sam ja »problematičan« zbog Dana žena?! A ovo? Mi makar takve parove nikad nismo imali, čak ni »crveni drugovi«! A vi sad…

– Pa nemamo ni mi, još…

– Eh, Jurice – iznenadi nas Krešo pa protumači malenomu što mi nismo znali – to pitaj one »mudrace« koji dopuštaju da se djecu zlostavlja po zakonu, tako da im se »ukrade« mamu! Čuvaj mamu, kao i ja svoju!