Doba godišnjih odmora, kada se cestovni promet snažno pojačava, nije došlo do punoga jeka, a ceste su odnijele, samo u prvih tjedan dana lipnja, 16 ljudi. Turistička sezona koja podrazumijeva još intenzivnija putovanja pritom se tek zahuktava, stoga najgore tek slijedi, komentira Renata Rašović za Večernji list. U posljednjih 50 godina, od 1973. otkako policija vodi detaljnu statistiku, na hrvatskim je cestama život izgubilo više od 42 300 ljudi, što je gotovo grad veličine Varaždina. Nestvarno zvuči i podatak da je u posljednjih 50 godina u Hrvatskoj u prometnim nesrećama ozlijeđeno više od 903 tisuće osoba – gotovo svaki četvrti stanovnik Hrvatske, odnosno više ljudi nego stanovnika Zagreba. Od Hrvatske samostalnosti u cestovnom je prometu život izgubilo više ljudi nego u Domovinskom ratu. Iza ove gole, suhe statistike svakodnevno se zbivaju osobne drame ljudi koji su u cestovnom prometu izgubili svoje najbliže, ali i onih koji su ozlijeđeni tuđom krivnjom, tuđim bahaćenjem, nedostatkom prometne kulture. Pritom stručnjaci upozoravaju da takve ni udarac po džepu ni prijetnja zatvorom često ne mogu zastrašiti jer upravo najteži recidivisti u pravilu nemaju imovine, zatvori su prenapučeni, a sudovi nisu skloni izricati drakonske kazne za prometne nesreće. Analize su pokazale da se najteže prometne nesreće događaju zbog ljudskih grešaka: gruboga kršenja prometnih pravila i nepoštovanja signalizacije, glavni im je uzrok kretanje nepropisnom brzinom, a »kumuju« i alkohol i droga, zanemarivanje vezanja sigurnosnoga pojasa, kao i nošenja zaštitne kacige. Često se prst upire u prometnu policiju, no njihova je aktivnost samo jedan od čimbenika jer se sigurnost u cestovnom prometu ne može ostvariti isključivo poduzimanjem mjera policije. Policija ne može svakomu stati na kraj, pa čak ni izmjenama zakona sa svrhom postrožavanja kazni, kao počesto jedinim odgovorom kojim Vlada nastoji doskočiti katastrofalnoj prometnoj situaciji kada se zbog previše smrti na cestama uznemiri javnost. Ali edukacija od malih nogu, učenje o prometnoj kulturi, poštovanju propisa i odgovornom ponašanju… to već jest u njihovu opisu posla. Za primjetan obrat fatalne hrvatske prometne paradigme bit će, izvjesno je, potrebno i desetljeća, pa će obijesni vozači i dalje odnositi tisuće života, neshvatljivo nesvjesni da je automobil u svojoj srži ubojito sredstvo i da svako »paljenje« motora sa sobom nosi i odgovornost za vlastiti i tuđi život, piše u Večernjem listu.
Devastacija zdravstvenoga sustava
Svakodnevno se raspravlja o nedostatku liječnika u Hrvatskoj. Brojke zvuče nevjerojatno: nedostaju nam 284 obiteljska liječnika, 104 ginekologa i 107 pedijatara. Prije tri godine 650 obiteljskih liječnika bilo je starije od 60 godina, a sada ih je u toj dobi već 870 – prenio je Večernji list riječi dr. Vikice Krolo iz Hrvatske liječničke komore. Za prvi pregled pacijenta obiteljski liječnici imaju samo 10 minuta iako je potrebno između 15 i 37 minuta. Za pregled dojenčadi i djece primarni pedijatri imaju prosječno devet minuta, bitno manje od 20 do 37 minuta propisanih vremensko-kadrovskim normativima za sistematski pregled djeteta. Primarni ginekolozi pak imaju prosječno 15 minuta po pregledu, a predviđeno je i do 40 minuta. Zbog premalo vremena koje mogu posvetiti pacijentima liječnici su vrlo nezadovoljni, pokazali su podatci iz drugoga vala istraživanja »Studije hrvatskoga liječništva 2024.« koje provodi Hrvatska liječnička komora.
Evo još nekih podataka iz teksta Romane Kovačević Barišić. Radni dan obiteljske liječnice u domu zdravlja uključuje 32 pregleda, 40 konzultacija i 42 kontakta najčešće administrativne prirode. Upozoravajući na galopirajuću kadrovsku devastaciju, dr. Krolo navela je da je manjak vremena uzrokovan prevelikim brojem pacijenata, do čega dolazi jer nedostaje liječnika.
Najgore je u pet županija u kojima nedostaje više od 20 posto obiteljskih liječnika. To su Bjelovarsko-bilogorska, Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska i Istarska županija. Pedijatrica Ilonka Artuković upozorila je da je posebno zabrinjavajuće to što liječnici nemaju dovoljno vremena za sistematske preventivne preglede, ali ni za temeljno zbrinjavanje bolesne djece; to povećava i rizik od liječničkog propusta. Najteže je u Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje nedostaje čak 83 posto propisanoga broja pedijatara.
Jasno je da će se u skoroj budućnosti, bez žurnih mjera, primarna pedijatrija u Hrvatskoj urušiti, smatra dr. Artuković. Za održivost primarne zdravstvene zaštite i privlačenje novih liječnika Komora predlaže devet ključnih mjera. Liječnicima treba omogućiti izbor između rada u domu zdravlja ili u privatnoj ordinaciji, kao i prijenos privatne ordinacije na drugog liječnika. Treba raspisivati nacionalne specijalizacije i omogućiti grupnu praksu, a gradovi i županije trebali bi aktivnije privlačiti liječnike. Dio administrativnih zadataka treba smanjiti informatičkim rješenjima, smanjiti broj osiguranika po obiteljskom liječniku na 1500, po pedijatru na 850, a po ginekologu na 5000.
