U noći sa 6. na 7. travnja, uoči Velikoga petka, održan je osmi noćni križni put okolicom Samobora. Krenuvši u 22 sata od župne crkve sv. Anastazije, vjernici su do zore hodali za križem ulazeći u drevne kapele i zaustavljajući se kraj križeva krajputaša kako bi meditirali evanđelje Kristove muke. Jezgra toga pohoda bila je inicijativa Bratovštine sv. Jakova udruge »Ekosspiritus«, a pridružile su joj se Bratovština sv. Helene i Obiteljska zajednica žive krunice. Bratimi su u svojim odorama nosili kandelabre kroz prohladnu noć, održavajući tempo. Hod je bio pokorničkoga karaktera pa su ispred kapela hodači dočekivani samo čajem i vodom. Iako je mnoge oko 2 sata uhvatila »kriza«, hrabro su izdržali do zore, kada su se ponovno našli u Samoboru. Ovogodišnji je križonoša bio Miro Poljak iz Bratovštine sv. Helene.
Među hodočasnicima za križem našla se i gospođa starija od 70 godina i dječak od 10 godina. U prohladnoj noći, pod svijetlom mjeseca i kandelabra, među suhodačima nestaje službenosti pa donosimo samo osobna imena sugovornika. Razlozi i motivi pridruživanja noćnoj pobožnosti bili su različiti, ali svima je zajednička bila želja za približavanjem Kristu. Primjerice, stariji hodočasnik Branimir iz Imotskih Poljica nije mogao sudjelovati u tradicionalnom križnom putu u svom kraju pa se pridružio tomu pohodu. Tri djevojke iz Samobora – Mihaela (16), Marija (18) i Zara (18) došle su zajedno. »Inače volim planinariti i živim s Kristom pa mi je ova pobožnost nešto normalno. Pozvala sam i prijateljice«, rekla je Marija. Zara i Mihaela odlučile su moliti za zdravlje, kao i majka Lana koja, kako kaže, ima bolesno dijete za koje moli. Na noćni je križni put došla sa sestrom i majkom. Marko i Katarina, bračni par sa zagrebačkoga Bukovca, prvi su put sudjelovali u noćnom križnom putu i za to su, kažu, uzeli slobode dane. Željeli su se dobro pripremiti za Uskrs, a Imotska krajina bila im je predaleko pa su, čuvši da se takvo nešto održava i u okolici Samobora, odlučili doći. Dalibor iz Samobora otac je obitelji čija supruga inače ide na dnevne planinarske križne putove. Na pitanje zašto je odlučio doći odgovorio je: »Znao sam da jednostavno moram ići, povuklo me.« Ivan iz Samobora, jedan od bratima sv. Jakova, izjavio je da je njegov motiv za polazak jednostavno – križ. »Nešto moraš dati da nešto dobiješ; izgubiš noć pa poslije ideš raditi, to je pravi križ«, rekao je. Studentici Klari (21), framašici, to je sedmi noćni križni put. Posebno je privlači noćna tišina. Tradicionalno, od 10. do 11. postaje hoda se u tišini. Istaknula je kako je ovogodišnji noćni križni put rekordan po broju mladih.
Domaćin je bio vjeroučitelj Radovan Librić, jedan od inicijatora planinarskoga križnoga puta, »pobožnosti za mlade i sve one koji se tako osjećaju«, još 1987. godine. Po ulasku u osvijetljene sakralne objekte ukratko je ispripovjedio povijest kapele sv. Vida, kapele sv. Mihalja i kapele sv. Jurja, podsjećajući na važnost tradicije, domoljublja i vjere kao sastavnica identiteta. Tko god ide za križem Gospodnjim, postaje čovjek uskrsnuća, hrabar i angažiran svjedok uskrsnuloga Krista, poruka je nezaboravnoga samoborskoga puta za križem.
