PISMA IZ MISIJA Došašće s dječakom iz Gane

Jeremiah sa svojom obitelji
Ovoga došašća pozivamo vas da upoznate dječaka Jeremiaha iz Misije Tatale u Gani (Afrika), gdje djeluje hrvatski misionar don Ivan Stojanović. Doznajte kakva mu je obitelj, škola, kako slavi Božić. Usporedite svoj svakodnevni život s njegovim iskustvom. Napišite mu pismo i pošaljite u MAK!

Pridružite se tako pripravi malih misionara za Dan svetoga Djetinjstva, koji se slavi na Bogojavljenje, 6. siječnja. Toga dana prijatelji misija imaju prigodu molitvama i darovima pomoći djeci diljem svijeta.

Piše vam 14-godišnji Jeremiah

»Moje ime je Jeremiah Nchaji Nyaabe (Đeremaja Nćađi Niabe). Rođen sam 5. ožujka 2006. godine u gradiću Tatale, na sjeveru Gane. U obitelji nas je desetero djece (šest djevojčica i četiri dječaka). Moji roditelji bave se zemljoradnjom, a mama prodaje proizvode na tržnici. Govorim engleski jezik, koji je službeni, i domaći, bassare jezik. Životni standard u mojem gradu nije najbolji za većinu ljudi, posebno u okolnim selima koja nemaju pristup pitkoj vodi. Grad se nalazi u pustinjskom području gdje su kiše rijetke, a temperature često više od 40 stupnjeva, pa je veliki nedostatak vode. Stanovnici putuju kilometrima do potoka ili mutnih i nezdravih rijeka, koje tijekom sušnih sezona gotovo nestanu. Na tom planu misionari puno rade. Tako je, uz pomoć cijeloga svijeta, uključujući Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, četrdesetak naših sela dobilo pitku vodu.

Zrelost zahvalnosti

U Gani osnovna škola traje 6 godina. Zatim slijedi niža srednja, koja traje 3 godine. Poslije se nastavlja viša srednja škola, koja također traje 3 godine. Zahvaljujući don Ivanu trenutačno sam učenik drugoga razreda niže srednje katoličke škole sv. Franje, koja se nalazi u Chambi, u sjevernoj regiji Gane. Zbog loših putova i rijetkoga prijevoza, ne mogu ići kući, nego živim u internatu. U školi vode brigu o nama učenicima. Redovito imamo nastavu i dobivamo dva-tri obroka dnevno. Svega toga nema u Tataleu i zato se, iz zahvalnosti, jako trudim biti dobar u školi. A razmišljam da možda i ja postanem jednoga dana svećenik.

Naša župa Tatale posvećena je sv. Petru i Pavlu i vode ju salezijanci. Volim ići na misu, pa čak i običnim danom. Živim nedaleko od crkve i nije mi teško. Aktivan sam u Katoličkoj mladeži i grupi ministranata. Jako volim igre i oratorij, a volim ići s misionarom i u pohode selima.

Božić – radost za sve!

Pripremamo se za Božić. U mojoj župi, na Badnjak ili dan-dva prije, razne crkvene i liturgijske grupe organiziraju pjevanje koledarskih pjesama. To bude vrlo lijepo i zanimljivo, a Božić je kod nas vrlo svečan događaj, ne samo za vjernike nego i za sve stanovnike koji zajedno s nama slave. Na Božić mladi u crkvi izvode predstavu o rođenju Isusovu. Nakon ponoćke župni zbor i limena glazba idu po cijelom mjestu, od kuće do kuće, i čestitaju pjevajući božićne pjesme. U obiteljima se za Božić najčešće jede riža s raguom, što je specijalitet, koji posebno vole djeca. Na sam Božić misija Tatale svake godine organizira božićni ručak i darove za pedesetero najsiromašnije djece.

Jako volim razne aktivnosti u crkvi tih dana, a posebno Oratorij, koji misionar priprema za mlade. To nam omogućuje da se družimo, igramo, ali i naučimo nešto novo, što će nam pomoći u našoj vjeri.«

IZVORMak br. 4/2021.
Prethodni članakADVENT BEZ KONCERATA Svima je potrebna proba
Sljedeći članakKAPETAN HAJDUKA MIJO CAKTAŠ Nogometna mi je karijera plod obiteljskoga života, vjere i poštenja