MISIONARSKA CRTICA SESTRE MARICE Dječak iz Madagaskara »stao na svoje noge« – na kotačima

“Misionarske crtice sestre Marice”! Još prije koju godinu nazvali smo tako draga nam javljanja s. Marice Jelić, hrvatske misionarke iz Družbe sestara Kćeri Marije Pomoćnice, o zgodama koje doživljava djelujući među siromašnima na dalekom i egzotičnom afričkom otoku Madagaskaru. Upravo jednu takvu “crticu”, za nas ovdje itekako poučnu, poslala nam je i sada!

Ima tomu već dosta godina otkad je jedna dobra gospođa iz Poljske, majka našega salezijanca don Tomislava, odlučila plaćati troškove školovanja jednomu dječaku s Madagaskara. Bio je siromašan, kao i većina tamošnje djece, i roditelji mu nisu bilu u mogućnosti osigurati ni obvezno školovanje.

Kad su se našli dobrotvori, odnosno dobra gospođa iz Poljske, dječak je bio presretan što će moći ići u školu sa svojim vršnjacima. I ne samo da je školu redovito pohađao, već je tako dobro i marljivo učio da je od svih bio prepoznat po svojoj inteligenciji i marljivosti. Kako bi se u narodu reklo, “škola mu je baš išla od ruke”.

“Vali babena”…

Bio je to poticaj i za njegovu dobrotvorku da nastavi sa svojim novčanim darom. A zadivljujuća je bila i dječakova, sad već mladićeva, inicijativa: svaki novčić koji bi mu ostajao od mjesečne pomoći koju je primao, on je stavljao na stranu i štedio. Unatoč tomu bio je poznat po velikom i velikodušnom srcu jer je, osim nadarenosti i marljivosti u učenju, pomagao svojim siromašnijim vršnjacima koji su imali problema s učenjem, pa i onim bogatima.

Njima bi malo i naplaćivao instrukcije jer većina ih je bila lijena, a ne “bedasta” za učenje. Cilj njegove štednje bio je da si kupi auto, da može, kako je on to govorio, “vali babena”, odnosno “stati na svoje noge”, i tako se odužiti onima koji su njemu pomogli.

Sve do… doktora!

I tako je velikodušna gospođa iz Poljske nastavila pomagati sve do… doktora! Odnosno do trenutka kad je nekoć nadareni dječak, dobivši dobar odgoj i obrazovanje, postao liječnik! Stao je na svoje noge, točnije na svoje kotače jer novcem koji je štedio kupio je automobil kako bi mogao prevoziti siromašne koji trebaju hitnu medicinsku pomoć, a ne mogu si priuštiti da ih vozi vozilo “hitne”.

Poveze on i bogate jer nađe se i među njima dobra duša, koja mu zbog njegove nesebičnosti dadne novac za gorivo. On zna reći: “Badava sam primio, badava dajem jer nisam samo ja bio siromašan. Imao sam sreću da sam uz pomoć dobrih ljudi doktorirao i postao netko u životu!”

S. Marica Jelić

Na radost prijateljima misija
Čestitajući Božić svim dobrotvorima misija (a to smo i mi makovci), naš nam je dugogodišnji suradnik, časni brat Stjepan Dilber iz Družbe Isusove, prenio zahvale i radosne vijesti hrvatskih misionara iz svijeta. Zahvaljujući pomoći i darovima iz Domovine: karmelićanke Božanskoga Srca Isusova u Taganrogu, u Rusiji, izgradile su novu crkvu; misionar don Boris Dabo u Zambiji je otkupio zemljište za novu misijsku postaju; u Kongu se pomoglo školskim sestrama franjevkama u njihovu djelovanju, i još toliko toga… Budite radosni, dragi makovci, što ste i vi tomu pridonijeli, kako radom u svojim župnim misijskim skupinama, tako i putem našega “Maloga koncila” – “Maka”. A bratu Dilberu čestitamo i njegov nadolazeći “zlatni jubilej”, 50 godina djelovanja u dobrotvornom radu za pomoć misijama! Posebice za onaj dio koji je činio (i čini) primajući vaše poštanske marke i telefonske kartice, “pretvarajući” i njih u novčanu pomoć, u zrnca “Maloga mozaika dobrote”.
IZVORMak br. 5/2017.
Prethodni članakHRABAR I OTVOREN POGLED BISKUPA PASSAUA STEFANA OSTERA: Kriza kršćanskoga temelja kontinenta
Sljedeći članakDRUGA NEDJELJA KROZ GODINU Svjedočiti za Boga mogu samo oni koji su dopustili Kristu da ih promijeni