POLITIČARI I DEMOGRAFSKA KATASTROFA HRVATSKE U Hrvatskoj nestaje 265 osoba dnevno

Foto: Shutterstock | Trg Svetog Trojstva u osječkoj Tvrđi

Hrvatska se desetljećima nagledala petokrake kao simbola na raznim proizvodima, posebno odjeći. Može je se vidjeti još i danas, ali uglavnom se izgubila. Dobro je vidjeti kako se prema njoj odnose druge zemlje u kojima se kao u Hrvatskoj pod tim znakom uništavalo ljudske živote. Najrigoroznija u tome je Mađarska.

Zabrana simbola autoritarnih režima
Nestanak stanovnika iz mnogih gradova je nevjerojatan. Osijek je 2011. godine imao 107 784 stanovnika, a danas ih ima 68 000.

Sandra Veljković piše da isticanje simbola totalitarnih režima šteti kolektivnoj memoriji društva i napad je na dignitet osobe čije osjećaje vrijeđaju ti simboli. Vlada premijera Viktora Orbana pripremila je zakon kojim bi se zatvorila i posljednja »rupa« u tretmanu simbola totalitarnih režima. U Mađarskoj je njihovo isticanje kažnjivo novčano, ali se kažnjava i zatvorom. Primjerice, navodi Veljković, osoba odjevena u majicu s crvenom zvijezdom koja u ruci drži bocu piva Heinken čiji logo pak sadrži isti simbol platit će kaznu zbog majice. Prijedlog zakona je da bi trebalo kazniti i znak na pivu. Nju ne bi plaćao konzument, nego kompanije, a kazne idu do dvije milijarde forinta, u našem novcu 48 milijuna kuna. Naime, prijedlogom zakona žele se zabraniti svi oblici komercijalne uporabe simbola autoritarnih režima te kazniti takvu primjenu u interesu javnoga reda i javnih moralnih standarda. Cilj je zaštititi dignitet ljudi čije osjećaje vrijeđa uporaba simbola, bilo da je riječ o simbolima nacionalsocijalističke ili pak komunističke diktature, ali i zaštititi osjećaje ljudi, kako pojašnjavaju iz mađarske vlade. U neprihvatljive znakove spadaju nacistička svastika, znakovlje SS-a te »strelasti križ«, simbol istoimene totalitarne nacionalsocijalističke stranke. O tome kako će se kažnjavati i što ako proizvođač ili distributer nastavi s plasmanom proizvoda još nije odlučeno. Svjesni su da je pred njima kompliciran postupak i da će prijedlog zakona biti uvelike izmijenjen. Sada je glavni problem pronaći održivo rješenje kako bi se osiguralo da Ustavni sud, kao što je već jednom napravio, ne sruši zakon. Sud je, naime, imao zamjerke na originalni zakon o totalitarnim simbolima kad je ocijenjeno da njegova široka primjena zadire previše u slobodu govora i izražavanja. Zakon u Mađarskoj dopušta uporabu totalitarnih simbola u edukativne, umjetničke i komercijalne svrhe, što sada žele promijeniti posebno u komercijalnom dijelu. Zvijezda petokraka je poslije Drugoga svjetskoga rata poznata kao znak pod kojim je vršen teror i zato ne iznenađuje otpor Mađara prema njoj. O petokraki i simbolima komunizma još dugo će trajati rasprave.

Zašto roditelji idu spavati gladni?
Strašna je istina koja je ovih dana objavljena da je svako peto dijete siromašno te da u svakoj petoj obitelji roditelji idu na spavanje gladni. Marijana Cvrtila piše da je prema stopi dugotrajnoga siromaštva stanovništva Hrvatska 2013. godine bila na 27. mjestu među europskim zemljama, a prema stopi siromaštva djece još i gore, na 28. mjestu. Samo Bugarska i Rumunjska po tome stoje lošije od nas. Najveći rizik od siromaštva imaju djeca koja dolaze iz obitelji s više djece, u kojima roditelji ne rade i obično imaju niži stupanj obrazovanja. Čak 43,5 posto siromašnih roditelja ponekad gladuje kako bi svojoj djeci priuštili neke osnovne stvari, poput obroka, odjeće, školskih izleta. U petini siromašnih obitelji barem je netko od njih u zadnja dva tjedna išao gladan na spavanje. U oko 16 posto slučajeva roditelji, ali i oko 5 posto djeca. Trećina roditelja iz tih obitelji ne može priuštiti svojoj djeci svježe voće, kao ni školski izlet, a čak njih 7 posto ni 50 kuna tjednoga džeparca. Polovica te djece nema kompjutor kod kuće, svaki peti ni vlastiti krevet. Ipak samo 23 posto te djece smatra se siromašnim, dvije trećine njih misle da žive prosječno, kao većina, i čak 94 posto njih kaže da se osjeća sretnima. Dakle više od 90 posto njih ima pozitivan odnos prema budućnosti, osjeća se sretno, a trećina ih želi na fakultet. U prošlosti su mnoga siromašna djeca uspjela u životu, posebno u umjetnosti. Proučavajući djecu i siromaštvo obitelji u Hrvatskoj, dolazi se do zaključka da često takva djeca udvostručuju svoje napore i često ostvare rezultate bolje od onih s bogatim imovnim stanjem.
Demografsko pitanje čeka političare

Demografsko je pitanje jedno od glavnih koja traže odgovor. Tim više što su brojke neumoljive. Od 2001. do 2011. izgubilo se 150 000 ljudi. U četvrt stoljeća broj mladih smanjio se za trećinu, nestalo je 9600 razreda s po 30 učenika. Ljubica Gatarić i Iva Boban pišu da će čak i po umjereno optimističnom scenariju Hrvatska sredinom stoljeća spasti na samo 3,2 milijuna stanovnika. Pesimistični se vrte oko tri milijuna ili čak niže s obzirom na brzinu kojom se demografski praznimo. Na Večernjakovoj konferenciji »Hrvatska kakvu trebamo« upozorio je na to Anđelko Akrap. Uz državni vrh konferencija je okupila niz domaćih stručnjaka, sindikalista i političara koji su dali svoje viđenje Hrvatske kakvu trebamo. Profesor Akrap podsjetio je da su dosad donesena tri dokumenta, ali nije proveden ni jedan: Nacionalna demografska politika 1996., nacionalna obiteljska politika 2003. i nacionalna populacijska politika 2006. Sve dok ne postoji suglasje političkih opcija u društvu, rezultata ne će biti. Bolest industrijske civilizacije je pad nataliteta. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović navela je da su uvjeti za konsenzus sazreli, a treba ne samo zaustaviti egzodus mladih, nego i raditi na povratku onih koji su otišli. Hrvatska je demografski zapuštena, a nisu isti problemi u ruralnim naseljima i gradovima. Politika treba biti pronatalitetna, ali osoba mora biti slobodna hoće li ili ne će imati djecu, a ne da je priječe problemi egzistencije – rekao je Akrap. Kad je o migracijskoj politici riječ, on smatra da svaka država ima svoj dugoročni plan imigracijske politike koja mora biti u skladu s nacionalnim interesima. Hrvatska se više ne može oporaviti bez blagih migracija.

Svaki se dan iseljava 220 uglavnom mladih
Demograf dr. Stjepan Šterc: »Ako svaki dan prirodnim putem odlazi 45 osoba više nego što ih se rodi, ako svaki dan iseljava 220 uglavnom mladih, ako starimo, ako su nam sustavi koji ovise o brojnosti i strukturi stanovništva upitni i još puno toga – ako. Imamo Hrvatsku, kažu. Svi? Pomnožite izgubljene dane s ovim podacima o nestanku 265 osoba dnevno (službena hrvatska statistika zemalja useljavanja, primarno Njemačka) i sami ćete se uvjeriti.«

Iz Splita od 1991. godišnje odlazi 1113 stanovnika i takvim bi tempom do popisa stanovništva 2021. godine mogao pasti ispod 150 000 stanovnika. Upravo je u Splitu posebno vidljiv trend smanjivanja središnjih gradskih dijelova, iseljenje stanovništva u prigradske urbanizirane zone kvalitetnijega i jeftinijega stanovanja. Nije to preseljavanje vezano za samostalna naselja unutar grada Splita, nego i za preseljavanja prema susjednim gradovima, posebno prema Solinu i Kaštelima. Nestanak stanovnika iz mnogih gradova je nevjerojatan. Osijek je 2011. godine imao 107 784 stanovnika, a danas ih ima 68 000. Prirodni pad stanovništva u 2015. imali su svi makroregionalni centri: Zagreb je te godine imao 782 stanovnika manje, Split 490, Rijeka 867 i Osijek 412; ukupno – 2551 osoba. Pogled na kartu Hrvatske i tablicu Državnoga zavoda za statistiku potvrđuje svu razinu demografske destrukcije jer samo 12 gradova i 24 općine imaju kakav-takav prirodni rast stanovništva (njih ukupno 6,2 posto od gotovo 600 administrativno teritorijalnih jedinica), a sve su županije u prirodnom padu. Zato ne iznenađuju izjave dr. Stjepana Šterca koji poput starozavjetnoga proroka zapisuje u »7 dnevno«: »Nestanak Hrvatske, kao paradigme nove europske koncepcije dohvaćanja obrazovane i mlade radne snage bez truda i ičeg uloženog, nikog iza limesa ne uzbuđuje, u političkom sustavu selektiranom izvan elementarnih vrijednosti i lojalnosti prema vlastitoj zemlji, jer bi nacionalni i vrijednosni sustav u svim varijantama trebalo podrediti globalnom razumijevanju. Ma nemojte!? Pitajte o tome Island, Irsku, Izrael, Dansku, Poljsku, Češku, Slovačku, Mađarsku, Švicarsku… sve redom nerazvijene, nedemokratske zemlje. Zato što se brinu o vlastitom stanovništvu i prostoru? Suočimo se zato s našom budućnošću, a programirano vraćanje Hrvatske u prošlost, u funkciji vječne krivnje ili pak oslobađanja vlastite suvremene odgovornosti, ostavimo nasljednim nostalgijama i znanstvenom idealizmu izvan političkog i gospodarskog sustava. Zato je demografska revitalizacija pravo pitanje na kojem se oslikava Hrvatska razvojna budućnost, nezavisno od svih političkih zabluda, inercija, preslagivanja, pozicioniranja i kadroviranja. Ako svaki dan prirodnim putem odlazi 45 osoba više nego što ih se rodi, ako svaki dan iseljava 220 uglavnom mladih, ako starimo, ako su nam sustavi koji ovise o brojnosti i strukturi stanovništva upitni i još puno toga – ako. Imamo Hrvatsku kažu. Svi? Pomnožite izgubljene dane s ovim podacima o nestanku 265 osoba dnevno (službena hrvatska statistika zemalja useljavanja, primarno Njemačka) i sami ćete se uvjeriti.«

IZVORGlas Koncila br. 13/2017.
Prethodni članakKAKO ŽIVI ŽUPNA ZAJEDNICA U VINJANIMA KOD IMOTSKOGA Mladi ne odlaze, osim na studij
Sljedeći članakZANIMLJIVOSTI IZ SVAKODNEVICE VUKOVARSKIH ŠPRAJCARA Sloga pobjeđuje i skučenost prostora