Da je nezaposlenost u Hrvatskoj još najveći problem te da su zbog koronavirusa žrtve tržišta rada pogotovo mladi radnici aktualizirala je u Večernjem listu Ljubica Gatarić. »Ovo ljeto Hrvatska je imala oko 45 tisuća zaposlenih manje nego u isto vrijeme prošle godine. Podaci o dobnoj strukturi zaposlenih pokazuju da su s tržišta rada prvi ispali uglavnom mladi ljudi. Korona je trenutačno mladima veća prijetnja za egzistenciju nego za zdravlje. Lani je u radnom odnosu bilo oko 21 tisuću mladih ljudi u dobi do 19 godina, ovo ljeto jedva njih 14 tisuća! U dobi od 20 do 24 godine imali smo ovo ljeto oko 97 tisuća zaposlenih, a lani 110 tisuća, što je pad od 13,5 tisuća! Oko 11 tisuća zaposlenih manje bilo je i u dobnoj skupini od 30 do navršene 34 godine (ukupno 192 tisuće zaposlenih ovo ljeto prema 203,5 tisuće lani) te oko 10 tisuća manje mladih radnika između 25 i 29 godina (159 tisuća zaposlenih te dobi krajem srpnja). Udio mladih do 30 godina u ukupnoj zaposlenosti pao je sa 18,84 na 17,43 posto. Starijih od 50 godina danas je među zaposlenima više nego prije godinu dana, a posebno osoba koje su prekoračile šezdesete, kojih je danas oko 7,5 tisuća više zaposlenih. Krajem srpnja prošle godine imali smo 80 tisuća zaposlenih između 60 i navršene 64 godine, a ove godine 85 tisuća. Jednako tako, lani je bilo zaposleno 15,5 tisuća starijih od 65 godina, a ove godine 18 tisuća. Sličan trend pokazuje i burza nezaposlenih, gdje se udio nezaposlenih u dobnoj skupini od 20 do 24 godine povećao za 57 posto, dok se udio nezaposlenih starijih od 60 godina povećao za 13 posto. Stabilan i identičan ostao je samo broj zaposlenih četrdesetogodišnjaka, kojih je u radnom odnosu oko 420 tisuća«, podatci su izneseni u Gatarićinu tekstu.
Branko Nađ u hrvatskim sveučilišnim novinama »Universitas« razgovarao je sa specijalistom neurologom iz Hrvatskoga instituta za istraživanje mozga dr. Goranom Ivkićem. Povod je razgovoru primoranost ljudi da se posljednjih mjeseci koriste mobitelima, računalima i raznoraznim drugim ekranima zbog pandemije koronavirusa. »Prekomjerne konzumacije digitalnih sadržaja i novih medija bili smo svjesni i prije cijele koronapandemije. Upozoravali smo da novi mediji, odnosno dugotrajna ekspozicija njima definitivno mijenjaju nešto na zdravlju ljudi. U ovom virtualnom svijetu sve se bazira na vidu i sluhu, što je definitivno nedovoljno. Moderni svijet zabave, filmska industrija i kina, uz 3D projekcije, dodaju druge senzacije, pokušavaju imitirati pokrete, mirise, vjetar… sve to s ciljem da se osjećate kao Indiana Jones dok juri rudarskim vagončićem kroz beskraj nekog rudnika negdje u Aziji. To zvuči zabavno, ali se moramo zapitati zašto nam sve skupa treba?« rekao je dr. Ivkić. Na upit da taj trend komentira iz perspektive neurologa dr. Ivkić je odgovorio: »Iz nekog razloga, vjerojatno zbog radoznalosti i stalne potrebe za pomicanjem granica, čovjeka se gura u nepoznato, u ovom slučaju u virtualnu digitalnu stvarnost. To dovodi do smanjenja fizičke aktivnosti i povećanja vremena izloženosti ekranima. U ovoj situaciji s koronavirusom, zbog epidemioloških razloga, ta se izloženost povećala ekstremno i vrlo brzo.
Preko noći je nestala neposredna nastava, interakcija u prostoru, pa su učenici i studenti, skupa sa svojim nastavnicima, postali prikovani uz ekrane. Osobno, i kod mene je došlo do ogromnih preinaka s obzirom na to da predajem na Medicinskom fakultetu, a dodatni razlog je potres koji nas je sve izbacio iz učionica i predavaonica. Sve to nosi i jednu drugu nepoželjnu naviku – kada završimo s ‘obaveznim programom’ (nastava, posao, korespondencija) i djeca i odrasli u pravilu ostanu uz računalo i dalje na igricama, surfajući internetom, bez nekog ciljanog razloga, što može trajati satima.«
Upozorio je da osim Twitera i Instagrama sada prostore osvaja i novi hit, mreža Tik Tok, pa se svi uzrasti sada sve teže odvajaju od ekrana, što nije dobro za čovjekovo zdravlje. Rješenje dr. Ivkić vidi u sljedećem: »Naš um nas može zaustaviti u poslu koji radimo i usmjeriti na neku drugu aktivnost koju ćemo pokrenuti u prvom slobodnom trenutku. Naš um nas može potaknuti da krenemo u prirodu, sjednemo na bicikl, učinimo desetak kilometara, da se protegnemo na balkonu…« naveo je brojne primjere dr. Ivkić za »posao našeg moćnog uma«. »Hoću, jer mogu. Um nas može izbaciti iz svakog klišeja, a klišeji su se s vremenom stvorili, najviše zbog gubitka kontrole nad našim privatnim i poslovnim životom.«
Dr. Ivkić je na temelju svojega iskustva predavanja preko interneta procijenio da je uspio prenijeti samo trećinu onoga što inače može dati izravno, u prostoru. »Osjećaj je ponekad otužan, jednosmjeran, nedostaje ljudska reakcija, smijeh, facijalna ekspresija i povratna informacija«, rekao je. Govorio je i o »opasnosti« sjedilačkoga načina života zbog kojih je njegova neurološka ambulanta stalno puna. Javljaju se glavobolje (migrene i tenzijske glavobolje), križobolje, vratobolje, vrtoglavice, zujanje u ušima i druge smetnje, rekao je dr. Ivkić.
S čitateljima »Universitasa« dr. Ivkić je podijelio podatak na koji je naišao: oko 90 posto videoigara pripada takozvanim borbenim igrama. Upozorio je i na to da je u Francuskoj već deset godina na snazi zabrana uporabe WI-FI tehnologije u školama. »Koriste i favoriziraju isključivo optičke kabele, i to funkcionira. A kod nas se s najvišeg nivoa, iz Ministarstva obrazovanja, zadnjih godina favorizira stihijska digitalizacija i tabletizacija, te im je WI-FI najjednostavniji način da se sve pokrije.« Rekao je i da se djeca u vrtiću izlažu nepotrebnom skupom učenju stranih jezika »jer je netko (poduzetnici u podučavanju) provukao tezu da je raniji početak učenja jezika garancija izvrsnosti u odrasloj dobi«. »Što je netočno, prije svega jer dijete nije usvojilo ni svoj materinski jezik i njegovu gramatiku u potpunosti. Već se sada vidi da je opće znanje djece koja uče na takav način, uz svu moguću tehnologiju i ‘virtualiju’, manje od znanja djece koja uče na klasičan način (čitanjem, doticanjem, isprobavanjem, radom rukama i sl.). Digitalnu tehnologiju usporedio bih s fast foodom. Unos je brz, odmah u tome uživate, ali ste za sat vremena opet gladni. Ništa nije ostalo«, pojasnio je dr. Ivkić.
Večernji list prenio je poticajnu vijest iz kalifornijskoga grada Berkeleya. Naime, ondje su nakon duhanskih proizvoda na udar zaštitara zdravlja u supermarketima došli i slatkiši i slane grickalice. U tom će se gradu zabraniti prodaja slatkih i slanih proizvoda na blagajnama u supermarketima s ciljem da se promiče zdrava prehrana. Gradsko vijeće toga studentskoga grada sa 120 tisuća stanovnika smještenoga uz San Francisco jednoglasno je prihvatilo mjeru koja će zabraniti proizvode s više od pet grama šećera ili 250 miligrama soli. Zabrana se odnosi i na pića koja sadrže dodatne šećere ili umjetna sladila. Gradski su otci u obrazloženju nove mjere istaknuli da na blagajnama i policama uz njih dominira jeftina hrana bogata solju, zasićenim mastima i dodatnim šećerima. Tumači se da su potrošači na blagajnama skloniji impulzivnoj kupnji te da se roditelji moraju boriti sa svojom djecom koja pri kraju kupnje traže slatkiše. Zabrana se odnosi na 25 supermarketa u tom gradu i stupa na snagu u ožujku iduće godine, a prve inspekcije očekuju se od siječnja 2020. »Što je dobro za potrošače u Berkeleyu, dobro je i za trgovine«, istaknula je Kate Harrison, gradska zastupnica koja stoji iza te mjere. Riječ je o gradu koji je 2014. godine prvi uveo porez na gazirana pića, što su poslije učinili i drugi američki gradovi. Prema istraživanju objavljenom početkom 2019. godine stanovnici su toga grada u godini uvođenja toga poreza (2014.) smanjili svoju konzumaciju zašećerenih pića za 21 posto, a taj je pad 2017. godine bio čak 52 posto. Neki smatraju da je otvorena utrka i za prvi europski lanac supermarketa koji će slijediti američki primjer i na blagajnama zabraniti prodaju grickalica, slatkiša i gaziranih sokova.
