PREDATI SE BOGU U ZAJEDNIŠTVU EUHARISTIJE Traženje Isusa zbog osobnih razloga pretvorilo se u slavlje zajedništva s Isusom

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu, B (Iv 6,1-15)

U molitvi je čovjek često usmjeren svojim problemima. Rješenje su tražili i ljudi Isusovoga vremena jer su hodali za njim ne bi li ih ozdravio. U jednoj od tih zgoda, kada je narod slijedio Isusa, zabilježio je evanđelist Ivan zanimljivu Isusovu reakciju: »Ugleda Isus kako silan svijet dolazi k njemu. Reče: ‘Neka ljudi posjedaju.’ Uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali.« Traženje Isusa zbog osobnih razloga pretvorilo se u slavlje zajedništva s Isusom.

Uputio se Isus s učenicima na drugu stranu Tiberijadskoga mora. Popeo se s njima na visoku goru odakle je pucao dobar pogled na okolicu. Umorni su zasjeli i razgovarali o događajima koji su se prošlih dana zbili. Isus je izliječio mnogo bolesnih, svjedočio je blizinu kraljevstva Božjega, a čudesa su bila samo potvrda da je Božja blizina zaista stigla na svijet. I tako, dok su prepričavali događaje, Isus podigne oči i u daljini, u podnožju brda, primijeti silan svijet koji se uspinje do njega. Brzo upozori učenike: »Okrenite glavu, pogledajte mnoštvo koje nam dolazi.« Silno mnoštvo, poput nabujale rijeke, približavalo im se.

Učenici su se malo uznemirili. Znali su da mnoštvo traži Isusa, očekuju da ozdravi nove bolesnike. Svi će ga tiskati, sa svih strana okružiti ne bi li ga dotaknuli, ne bi li ih Isus primijetio. Osjetili su brže lupanje srca jer znaju da će u isto vrijeme trebati narod smiriti i suosjećati s njihovim bolima promatrajući vidno bolesne ljude kako možda i zadnje trzaje života upućuju prema Isusu. A on do svih neće moći jer nije zato ni poslan.

Dok su učenici izgubljeno promatrali jedan drugoga, Isus njihovu nesmirenu šutnju prekine riječima upućenim Filipu: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« U blizini se nađe dječak koji je nosio pet kruhova i dvije ribice. Andrija pokaže prstom na dječaka koji je kruhove i ribice nosio u košari. »Ali što je to za tolike?« Ne mareći za opravdana pitanja učenika, Isus glasno zapovijedi: »Neka ljudi posjedaju!«

Silno mnoštvo, ti ljudi koji su došli kako bi ih Isus izliječio, gomila koja bi se inače tiskala oko njega ne bi li ozdravila, odjednom, sjedi na zelenoj travi. Jednom rečenicom Isus je zaustavio narod koji je gledao sebični interes i usmjerio ga zajedništvu. Isus uze kruhove, zahvali Bogu i podijeli ih mnoštvu. Učenici su dijelili kruh i ribice ljudima noseći košare oko ljudi posloženih ukrug. Oni koji su maločas tražili Isusa da ih ozdravi, sada zajedno jedu kruh. Osobne molitve okrenule su se u zajedništvo blagovanja s Isusom.

Isus je prije podjele hrane molio. O razlogu molitve prilikom podjele hrane govori Ivan Zlatousti dok tumači ovaj odlomak: »Zašto Isus nije molio kada je pridignuo hromog ni kada je smirio more ni kada je podizao mrtve, a sada to čini nad kruhovima? Trebalo je pokazati da kada započinjemo svoje obroke, damo hvalu Bogu. Isus to čini vlastitim primjerom. Veliko je mnoštvo bilo prisutno i bilo je potrebno da ih se uvjeri kako je on došao prema Božjoj volji. Svaku sumnju uklanja ovim zahvaljivanjem.«

Prvi razlog dolaska mnoštva do Isusa, njih koji su željeli ozdraviti, Isus je jednostavnim riječima posjeo na travu. Udijelio je zahvalu Bogu na hrani kojom bi se mogla za jedan obrok nahraniti samo jedna obitelj, a sada je s nekoliko kruhova i ribica nahranio više od pet tisuća ljudi. Značajan je taj događaj svakom kršćaninu. Dok u crkvu hrli ne bi li Bog uslišao svaku njegovu molitvu, vjernik će se prvo susresti s istim odgovorom koji je Isus dao mnoštvu: »Neka ljudi posjedaju.« A tada Isus progovara: »Sad prvo sjedni, slušaj što ću ti reći! A to ćeš čuti na misi, u zajedništvu s drugima, dok s njima budeš slavio moj događaj spasenja, dok jedna nepodijeljena srca budete zajedno ponavljali iste riječi i pjevali iste pjesme. I na kraju, blagovat ćete moje Tijelo i Krv koji se za vas predaju.« I tako, vjernik svoje sebične želje po liturgijskim činima predaje Bogu u zajedništvu euharistije. Sve malene brige postaju tako nebitne u društvu s Bogom koji se na sličan način, kao onda okupljenom mnoštvu, sada predaje u blagovanju kruha i vina koji su njegovo Tijelo i Krv.

Gospodine, stavljaš na mjesto naših malenih briga sebe jer se u potpunosti nama daruješ. Oslobodi nas od krivih razloga dok dolazimo k Tebi, daj da u Tvojoj blizini zaista nalazimo Tebe i tako se odmorimo od svih svojih stremljenja, strahova ili sukoba. Ti se daruješ u potpunosti u vijeke vjekova. Amen.