Znamo da postoje mnogi svetci i blaženici koji su zaštitnici naroda, zanimanja, mladih i starih te ljudi koji se nalaze u raznim nedaćama. Neki su svetci posebno privrženi djeci i njihovi su zaštitnici zbog toga što su svoj ovozemaljski život završili u mladoj dobi ili su tijekom svojega života pomagali najmlađima. Takvi su svetci odličan primjer kojim djeci možemo približiti vjeru i život u Katoličkoj Crkvi.
Hrvatska blaženica Marija Petković, redovničkoga imena Marija od Propetoga Isusa, nakon očeve smrti brinula se o svojim mlađim sestrama. Godinama je okupljala djecu iz siromašnih obitelji te ih poučavala vjeronauku i osnovnim školskim predmetima. Marija Petković utemeljila je redovničku zajednicu Kćeri Milosrđa sv. Franje, a 1940. godine zajedno s ostalim sestrama zaputila se u Argentinu i tamo 12 godina radila na osnivanju redovničkih zajednica i samostana te pomagala siromasima. Svetište bl. Marije Petković nalazi se u Blatu na Korčuli, a zaklada »Blažena Marija Petković« osnovana je 2005. godine u Zagrebu te se zauzima i pomaže siromašnoj i bolesnoj djeci i mladima, obiteljima s brojnom djecom, starijim osobama i osobama slabijega imovinskoga stanja.
Sveti Dominik Savio zaštitnik je ministranata, djece, prvopričesnika, učenika i mladih. On je u svojem kratkom ovozemaljskom životu pokazao iznimnu zrelost i pobožnost, pa je tako sa samo pet godina postao ministrantom, a devet mjeseci prije nego što je preminuo utemeljio je Družbicu Bezgrješne. Blažena Marija Petković i sveti Dominik Savio samo su neki od mnogih svetaca i blaženika koji su svojim životom i primjerom svijetu dali do znanja koliko su djeca bitna i koliko veliki ljudi mogu postati ako slijede pravi primjer svetosti.
Potrebu za prepoznavanjem važnosti dječjih svetaca i blaženika uvidjeli su 2022. godine i u oratoriju u župi sv. Pavla u zagrebačkom Retkovcu. Cilj je župne zajednice bio djeci kroz različite programe, govoreći im o svetcima i blaženicima diljem svijeta, pokazati kako se pod drugačijim okolnostima može postati svet.
O posebnosti učiteljskoga poziva i rada s djecom razgovarali smo s mladom učiteljicom Matejom Posavec. »Zvanje učitelja najljepše je zvanje na svijetu. Tako misle i govore oni koji su u svojem srcu prepoznali taj poziv. Kao učiteljica ponosna sam što mogu reći da sam i ja jedna od njih i da uživam radeći upravo to.« Mateja je napomenula da uz sve lijepo, to zanimanje sa sobom nosi i izazove. »Učiteljeva je zadaća biti most koji će djeci osigurati siguran prelazak iz djetinjstva u odraslu dob. No pojam normalnoga djetinjstva pomalo se gubi u šarenom svijetu raznovrsnih medija. Motivacija za školu manja je jer ništa ne može zaokupiti dječju pozornost kao svjetlucajući podražaji koji dolaze od mobitela, računala i svih drugih tehnoloških postignuća«, naglasila je naša sugovornica. Mateja je napomenula da je u zemljama gdje djeca postaju radna snaga normalno djetinjstvo luksuz, a školovanje nedostižan san. »Ta nas stvarnost podsjeća koliko je važno cijeniti i iskoristiti prilike koje imamo. Stoga se moramo truditi da svakomu djetetu omogućimo sretno i ispunjeno djetinjstvo, obogaćeno kvalitetnim obrazovanjem. Kao društvo trebamo ulagati u obrazovne sustave, podupirati učitelje i raditi na stvaranju okruženja u kojem će djeca moći rasti, učiti i razvijati se u zdrave, sretne i uspješne odrasle osobe. Školovanje i normalno djetinjstvo temelj su svjetlije budućnosti za svu našu djecu«, zaključila je učiteljica Mateja.Isusov citat po Matejevu evanđelju daje nam do znanja u kakvu su položaju djeca tada bila. No Isus ih je prihvaćao, baš u duhu psalma: »Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada« (Ps 127, 3). U današnje doba ljudi su prepoznali važnost djece i dječjih prava te se želi podići svijest o važnosti zaštite djece i očuvanja njihovih djetinjstva i sigurnosti. Unicef je također objavio Konvenciju o dječjim pravima te istaknuo koja su njihova prava i obaveze, a Biblija nas poziva na ljubav i brigu o njima. Zaštitimo ih, čuvajmo njihova srca, duše i snove i učimo ih da su u svakom trenutku djeca Božja.
Lipanj je brojnoj djeci diljem Hrvatske omiljeni mjesec jer tada »prestaju njihove muke«, odnosno školska godina, i počinje mnogima omiljeno razdoblje – ljetni praznici. No, žaleći se zbog »brojnih obveza« oko škole i učenja, mnoga djeca i mladi nisu svjesni koliko su zapravo sretni što im se bezuvjetno pruža prilika za kojom mnoga djeca širom svijeta i dan danas žude – prilika za obrazovanjem.
Obrazovanje je jedno od temeljnih ljudskih prava i trebalo bi biti dostupno svima, no nažalost nemaju svi tu mogućnost. I u današnje vrijeme brojna djeca ujutro ustaju i odlaze od kuće, ali ne kako bi sjela u školske klupe, nego kako bi mukotrpno radila.
Svjetski dan borbe protiv dječjega rada obilježava se 12. lipnja, a utemeljila ga je Međunarodna organizacija rada 2002. godine s ciljem podizanja svijesti i pokretanja aktivnosti usmjerenih prema borbi za ukidanje dječjega rada. Svake se godine određuje središnja tema o kojoj se promišlja, a ona ove godine glasi: »Postupimo prema našim obvezama: Zaustavimo dječji rad!« I doista, to i je naša obveza – učiniti sve što je u našoj moći da svoj djeci omogućimo bezbrižno djetinjstvo. Milijuni djevojčica i dječaka diljem svijeta su zaposleni, najčešće u poljoprivredi, uslugama i industriji. Nerijetko se radi u opasnu okruženju, ali i u nezakonitim aktivnostima poput krijumčarenja droge ili prostitucije, a ponekad se djeca prisiljavaju i na sudjelovanje u oružanim sukobima, to jest ratovima. Poslovi su to i »rabote« kojima se djeci krade djetinjstvo, ograničavaju im se temeljna ljudska prava, a ostavljaju i negativne posljedice na njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Unatoč svim tim negativnostima, djeca su prisiljena raditi kako bi omogućila preživljavanje sebi i svojoj obitelji. Izlaz iz toga začaranoga kruga siromaštva upravo je obrazovanje. Naime, obrazovanje pruža mogućnost razvoja i napretka kako bi djeca kasnije kao zrele osobe mogla ostvariti svoj potencijal i okončati ciklus siromaštva.
Crkva ulaže velike napore u okončanje dječjega rada diljem svijeta. Tako nema misije koja uz naviještanje vjere nije posvećena i humanitarnomu i odgojnomu radu. Najčešće je riječ o gradnji bolnica i osnivanju osnovnih, ali i srednjih, strukovnih škola. Papinska misijska djela u Republici Hrvatskoj te udruge »Zdenac« i »Prijatelj Malog doma« samo su neki od primjera posvećenosti u rješavanju problema dječjega rada, a sudjelovati možemo i svi mi – bilo financijski, bilo molitvom.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
