RADOST DJECE IZ KONGA Kako riječi postaju pjesma

O radosti djece iz Konga – čitajte iz pisma koje nam šalje radosna misionarka s. Adriana Galić, iz družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja (Hercegovačke provincije Svete obitelji)!

Dragi moji mali i veliki makovci!

Pišem vam iz Nyantendea, jednoga sela koje se nalazi blizu grada Bukavu. Vi ste sigurno učili u školi da ima jedna država koja se zove Demokratska Republika Kongo. Piše se to DR Kongo, ali vi sigurno znate da to nije »doktor Kongo«, zar ne?

Velika zemlja s velikim životinjama

To je, zapravo, po veličini druga zemlja u Africi! Osim toga, državom Kongo teče rijeka Kongo, koja je po veličini druga na cijelom svijetu! Imamo i mnogo lijepih i očuvanih šuma i prašuma. U našim rudnicima ima jako puno zlata i mnogo dragoga kamenja. To je zemlja u kojoj su nastanjene mnoge veeeelike životinje: slonovi, žirafe, gorile i mnoge druge koje ne postoje u Hrvatskoj, pa ni u mnogim drugim europskim zemljama (osim u ponekom zoološkom vrtu). Tu možete sresti mnoge čimpanze, vrlo zanimljive i pričljive majmune.

I učenje i čuvanje!

Sigurno ste učili u školi da u Africi djeca govore drugi jezik. I to ne samo jedan! Kod nas, učenici u osnovnoj školi govore tri jezika: mashi, svahili i francuski jezik. U srednjoj školi uče još dva: latinski i engleski.

Kao i vi, đaci moraju puno učiti da postignu odličan uspjeh na kraju školske godine. Nije to nimalo lako, jer osim učenja moraju čuvati mlađu braću i sestre, dok njihovi roditelji rade. Većina roditelja radi u polju, a to je težak posao i jako su umorni kad dođu kući. Tako da djeca moraju rano naučiti kako zamiješati »buntu« (hrana koju jedu svaki dan), kako otići do rijeke i zahvatiti vodu kojom će se okupati, sami sebi moraju oprati školsku odjeću (»uniformu«), i mnogo drugih poslova…

Kako riječi postaju pjesma…

Kongoanci, to su vam djeca puna radosti! Stalno se smiju i vole se puno igrati. Imaju jako dobar sluh pa često razgovaraju pjevajući. Da, da, dobro ste pročitali: svaku riječ pretvore u pjesmu! Djeca već od tri godine sviraju bubnjeve i plešu njihove tradicionalne plesove. Vole kad se navečer svi okupe oko vatre, a dok se skuha večera, bake i djedovi pričaju razne priče iz njihova života. Npr. kako je neka divlja životinja napala selo, ali su hrabri lovci napravili zamku, ulovili i ubili životinju. Ili o običajima različitih plemena. Na primjer, djevojka koja će se udati mora dan prije puno pjevati, plesati i smijati se, jer od idućega dana mora biti ozbiljna i šutljiva. Tada će imati puno obveza i ne će više biti vremena za šalu.

»Dječji dan« u crkvi

Moram vam reći da je obiteljska večernja molitva jako važna. Djeca na prstiće mole krunicu, koju predmole otac ili majka. Najveća je radost ići na misu, osobito četvrtkom, jer je to »dječji dan«, kad su u crkvi svi – od novorođenčadi do srednjoškolaca. Toga ih dana svećenik fratar poškropi blagoslovljenom vodom, koja će ih čuvati od svakoga zla.

Toliko za sada… Šaljem vam veeeliki, topli i kišni pozdrav iz DR Konga!

Vaša misionarka s. Adriana