RAZARAČI NEPRIJATELJSTAVA Tko mir traži u crkvi, a u kući unosi podjele, nije graditelj prijateljstva

Šesnaesta nedjelja kroz godinu, B (Ef 2, 13-18)

Autor: Mihael Veraja

Bog ne želi podjele. U njegovoj blizini nema ni rivalstva ni podmetanja. U takvoga Boga se osvjedočio i sv. Pavao koji piše u Poslanici Efežanima: »Doista Isus Krist je Mir naš, on koji od dvoga učini jedno. Neprijateljstvo razori u svome tijelu.« Apostol je svjestan što je Bog učinio po događaju muke, smrti i uskrsnuća. Mogući sukobi zbog nekakvih malenih ljudskih spočitavanja sada se mogu ukinuti. Nastupilo je vrijeme mira u kojem kršćanin može ostati.

Nije vrijeme za podjele nakon što je ljude od razdora sam Bog oslobodio. Sv. Pavao želi da svi kršćani koji su iz poganstva ili židovstva povjerovali Kristu budu jedno. U Crkvi svi njezini članovi tvore jednu zajednicu. To je zajedništvo bez podjela. Ipak je sveti Pavao dok piše Efežanima trebao ponovno istaknuti koliko je važno ukloniti svaki razdor iz zajednice. Po razdorima nastupa nemir, ljudi se udaljuju jedni od drugih, a Bog ne želi podjele. Snažno ističe vjernicima: »Isus Krist je Mir naš. Samo je Bog mir jer je od dvoga učinio jedno.« Podjele sv. Pavao naziva neprijateljstvima. Sve ono što guši zajedništvo na putu prema spasenju, postaje neprijateljstvom. Upravo je u svom tijelu Isus razorio svako neprijateljstvo. I Isus se hrvao s neprijateljstvom, ali ga je na kraju pobijedio. Njega su drugi htjeli ubiti jer su unosili neprijateljstvo ljubomorom, strančarenjima i podmetanjima. Isus na tuđa neprijateljstva nije odgovarao istom mjerom. Pobijedio je smrt slogom sa svojim nebeskim Otcem dok ga je tješio Duh Sveti. I od tada kršćanin više nema razloga da traži neprijateljske podjele jer u Kristu ima vrhunac svakoga zajedništva.

Mir dolazi po ukidanju neprijateljstva. Svetomu je Pavlu bilo važno vidjeti kršćane koji imaju pred sobom isti cilj. Bio je svjestan da novi kršćani dolaze iz različitih kultura, možda su i različite boje kože, a još im je i materinski jezik drugačiji! Cilj novih kršćana bio je isti. Svi su povjerovali jednomu Spasitelju i njemu uzdižu svoje molitve. Tako poimanje vjere ostalo je do danas. I sada različiti kršćani imaju želju probuditi u sebi mir koji dolazi od samoga Boga. Najčešće se mir traži u crkvi, u zajedničkim prostorima, na istim hodočašćima, u podjeli sakramenata. Ali, ako se mir traži u duhovnim prostorima, a u vlastite se kuće ili poslove unose podjele, ne razara se ono neprijateljstvo o kojem govori sveti Pavao. Mir nastupa kada se podmetanja uklone iz ljudske svakidašnjice. Većini je na umu postići takav mir, jedino što se on ne postiže lako. Teško je svjesno priznati pogrješke, udaljiti se od svakoga oblika trača i na kraju ne tražiti opravdanje za svaki svoj grješni postupak. »Mir će biti djelo pravde«, kako proriče prorok Izaija.

Pavlov govor o miru tumači Ivan Zlatousti: »Obećanje je Bog dao Izraelcima, ali su bili nedostojni. Nama nije obećao, Izraelcima smo bili čak i stranci, nismo imali ništa zajedničko s njima. Ipak nas je učinio jedno s njima pletući i njih i nas u jedno. Uzmimo primjer roba i posvojenog sina. Ako obojica postanu nasljednicima, oba su tada istinski rođena sina. Evo, oni su tada uzvišeni do istog dostojanstva, njih dvojica su postali jedno. Krist je prvi dao primjer jer se držao s jedne strane Židova, s druge strane pogana, a sam je bio u sredini i učinio da svi sukobi između njih nestanu.«

I kršćanina može pogoditi neprijateljstvo u životu. Zasigurno to ne će biti neprijateljstva poput onoga koje je doživio Isus. I mala neprijateljstva kao što su zavisti ili svađe već u srcu uzrokuju nemir. A što tek nastupa kada se u srcu gaji mržnja! Zadaća svakoga kršćanina postaje zbilja jednostavna. Put izlaska postoji. Isus ga je otvorio. Svijetla budućnost krije se u stalnom razaranju neprijateljstva. Ako se s nekim čovjek posvadi, neka se pomiri, neka ne gaji osvete. Ako je netko bolji, uvijek ga podržati. Ako se na poslu podmeću spletke, znati se iz njih isključiti. Kršćanin koji je oslobođen neprijateljstva može unositi u svoj život pravi mir. Život mu postaje neopterećen jer su zločeste brige sve uklonjene. I tako mir nastupa u duši, takav čovjek može mirno zaspati. Tada kršćanin može sa svetim Pavlom uskliknuti: »Doista, Isus Krist je mir naš!«

Gospodine Isuse Kriste, koji si naš mir, ukloni svako neprijateljstvo koje se pokušava oviti oko nas: neka nikakve podjele ne zauzimaju mjesto u našem životu, nego samo zajedničke pozitivne odluke kao što su prihvaćanje bližnjega s njegovim brigama i savjesnost za opće dobro i okoliš jer po zajedništvu svih nas isijavaš Ti koji kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

IZVORGlas Koncila br. 29/2021.
Prethodni članakKAKO MOLITI ZA SVEĆENIKE? Mladomisnikova radost »do nebesa«
Sljedeći članakKAKVA SE POUKA MOŽE IZVUĆI IZ PRESUDE RATKU MLADIĆU Zločinci i kazne