Među brojnim pjesnicima franjevcima zapažen opus ostvario je i fra Umberto Lončar.
Rođen je 15. lipnja (prema drugim podatcima 13. lipnja) 1922. u Vinjanima. Kršten je imenom Jerko. Željan nasljedovati starijega brata fra Slobodana, kojega će partizani kao drinovačkoga kapelana ubiti, vjerojatno u noći između 12. i 13. veljače 1945., nastavio je školovanje na Širokom Brijegu od 1935. do 1944., u posljednjem naraštaju maturanata uništene širokobriješke klasične gimnazije. Nakon tromjesečnoga istražnoga zatvora u Mariboru, Zagrebu i Sarajevu, filozofiju i teologiju studirao je u Zagrebu, gdje je zaređen za svećenika 1949. Službovao je u Mostaru, Konjicu i opet Mostaru, u župi Crnač, Čerinu, Humcu, Gradcu Posuškom i Gradnićima. Umro je 19. siječnja 2004.
Zbirke je izdao u starijim danima: »Tišine i nemire« 1992., a »Plovidbu bez povratka« 2002., no pjesme je počeo pisati u višim razredima gimnazije, ali je o tom malo govorio. »Borio sam se često da ih ne zapisujem kao što se asket bori s napastima, ali je to bilo nešto čemu se u svojoj slabosti nisam mogao oteti. Tako sam na razne načine ipak neke pjesme ispisivao i skrovito ih pohranjivao.« Više je pjesama posvetio tragediji svojega brata, subraće i naroda: »Humačka zemlja«, »Moja majka«, »Povorke smrti«, »Široki Brijeg«, »Nad grobom mučenika«. Rado je pjevao i o zavičaju, no temeljna je obilježba njegove poezije oprjeka i prijelaz života i smrti: »Kad vrijeme te učini suvišnim / i najboljem prijatelju postat ćeš težak. / U onemoćalom tijelu, dok razum još svijetli / pripremi se za plovidbu bez povratka / i bar tada poželi dobrodošlicu Smrti. / I tako ćeš nadmudriti vrijeme, / i dati sjaj zemaljskom porazu…« (»Plovidba bez povratka«).
Osim toga, člancima i crticama surađivao je u listovima i revijama »Hrvatskoj straži«, »Hrvatskoj mladosti«, »Kršćanskoj obitelji«, »Glasniku sv. Ante«, »Coroni«, »Svačiću« i »Našim ognjištima«. Priredio je za tisak 1972. junačku pjesmu iz Posuške krajine »Šimica«.
Doista, bijaše »rođeni pjesnik« (K. Šego), a »njegovo pjesništvo je upravo veliko po svojoj jednostavnosti, po bogatoj zamjedbi, jednostavnoj leksici« (Z. Kordić). (L)
