SAMO DA (NI)JE CRVENI? »Po komunizam« – bliže od Rusije i Kine!

Snimio: S. Vego

Snebiva se cijeli svijet nad neselektivnim i nečovječnim nasiljem ruskoga diktatora i njegovih komesara, despota i atamana, koji nemilice granatama zasipaju i bolnice i umobolnice, i vrtiće i staračke domove. Malo manje se snebivaju oni koji su već prije imali priliku izbliza i na svojoj koži upoznati komunizam, još manje se snebivaju bivši komunisti, a najmanje se snebivaju oni koji u slobodno vrijeme, u predahu od političkih i drugih obveza, malko srca razgale sudjelovanjem na »proputinovskim« prosvjedima u susjednim nam zemljama i takozvanim zemljama.

A za sve to i takvo snebivanje, bar nama, i ne treba ići tako daleko, sve do hladne tolstojevske Rusije, pa čak ni do navedenoga najbližeg nam graničnoga susjedstva. Dosta nam je otići do… Siska! I tamo, u gradskom poglavarstvu ima slično užarenih glava, na čelu s gradonačelnicom koja je – gle paradoksa – lijepo katoličko ime po samom Kristu dobila! Al’ mu je zato dobro »zube izbila« kad je sisačkim osnovnim školama poslala uredbu kojom se zabranjuje prikupljanje humanitarne pomoći po školama svima osim »Crvenomu križu«, znači i »Caritasu«, premda on ne ide u red »privatnih humanitarnih organizacija« kojima se vrata zatvaraju.

Čini se da tamo, sisačkim »drmatorima«, nije dobrodošao ni drveni ni crveni, ni ikakav križ, možda ni »Andrijin« na željezničkom prijelazu!

Hmm… valjda »Crveni križ« može prikupljati pomoć zato što je sisačkim gradskim ocima, a posebno »majci«, od najranijega djetinjstva najdraža crvena boja? Pa ih podsjeća na omiljenu crvenu knjižicu koja se doma još čuva na kućnom »oltariću« ili u »zavjetnoj škrinjici«, onoj »da sa tvoga puta ne skrećemo«. Premda, i »Caritasov« stilizirani valoviti križ na amblemu je crvene boje!… Sigurno nije dobra nijansa crvene kad nakon tolikih godina u kojima je »Caritas« slobodno provodio akcije u sisačkim školama sad stiže ta nova »epidemiološka mjera razlikovanja križeva«? A možda bi i »Crveni križ« zaglavio da glavari gradski i načelnica kristolika imena znaju da je stari dobri Henry Dunant, osnivač te humanitarne organizacije, bio iz predane kalvinističke vjerničke obitelji te da je kao mladac prvo osnovao grupu mladića radi proučavanja Biblije, a potom utemeljio i švicarski ogranak Udruge mladih kršćana? Možda bi tada »izletio« i »Crveni križ«? Jer čini se da tamo, sisačkim »drmatorima«, nije dobrodošao ni drveni ni crveni, ni ikakav križ, možda ni »Andrijin« na željezničkom prijelazu! Pa bi školice naše dječice ostale otvorene valjda samo za »duginobojaše«, ali ne one s Noine korablje…

Bilo kako bilo, za novodobno komunističko ludilo ne treba nam ni do Rusije ni do Kine ili Sjeverne Koreje. Snebivajmo se kod kuće, kao svoji na svom, komunizmu crvenomu – globalističkim i »sekularnim« šarama prebojenomu! Farbaju li nas, farbaju…