Nedavno sam se vratio s obiteljskoga odmora i skijanja u inozemstvu. Prijatelji s kojima smo bili u hotelu prakticiraju ići u saunu. S obzirom na pravila (ne)odijevanja tijekom tih tretmana, uvijek sam odbijao ići u saunu. Je li to ispravno vjerničko stajalište ili se može slobodno ići. To mi je slično kao i ići na nudističke plaže, a mislim da Crkva o tome nema afirmativno stajalište…
Čitatelj
Kada govorimo o prikazivanju gologa tijela, prije svega moramo istaknuti da katolički moralni nauk u tom kontekstu govori o grijehu sablazni, a moralni teolog Bernhard Häring, stavljajući golo tijelo u kontekst umjetnosti (koja može biti i moralno izopačena), navodi da se plemenita ljepota gologa ljudskoga tijela može prikazati tako da njegova slika za normalna čovjeka ne bude nikakva napast. O sablazni odlučuje način prikazivanja ne samo gola, nego i odjevena tijela. Ako njegovo razmišljanje stavimo u kontekst cilja kršćanskoga moralnoga nauka koji nas preko Božjih zapovijedi i naravnoga zakona upozorava da ne smijemo griješiti, trebamo reći da cilj kršćanskoga moralnoga nauka nisu zakoni i upozoravanje na grijeh, nego punina života. Jasno, nama kao grješnim ljudima potrebni su i zakoni, smjernice i upute kako bismo došli do te punine milosti jer je naš svijet često izranjen upravo grijesima protiv spolnosti koji razaraju i tijelo i dušu čovjeka. Zato smo već ranije u našoj rubrici, na pitanje o tome smije li vjernik otići na nudističku plažu – a analogno tomu i u saunu – istaknuli da je teško nasumce i jednoznačno odgovoriti na ta pitanja jer je riječ o slojevitim i višeznačnim pojavama. Zato i Vama i svima koji ovo čitaju ističemo da trebamo poći od svoje vlastite savjesti i ponavljamo Häringovo naučavanje: ako bi to za Vas kao vjernika bilo napast i sablazan, zašto biste morali ići na takve plaže ili u saunu? Ako bi Vam odlazak tamo na bilo koji način bio bliža grješna prigoda, toga se morate suzdržati. »Čovjek kojemu je do kupanja i do sunčanja, ako je iole zreo, može biti gospodar svojih očiju i normalno se ponašati«, napisali smo tada u odgovoru, dodajući da se razumije »da vjernik koji ne bi imao snage obzirnom disciplinom očiju i mašte odupirati se napastima, ne bi smio ići na takve plaže«, a ni u saunu, jer bi čednost – uz pristojnost – i izbjegavanje grijeha trebalo staviti na prvo mjesto, a »sablazan je slobodan čin koji je podoban bližnjemu postati, kakav je on u konkretnoj situaciji, zamka na putu spasenja«, piše Bernhard Häring.
Čitao sam da Vatikan izdaje putovnice i da prema nekim istraživanjima one dobro kotiraju s obzirom na broj zemalja u koje se može ući bez vize. Možete li mi pojasniti kako jedan crkveni entitet može izdavati dokumente i tko ima na njih pravo?
Jasna
Kao što znate, Vatikan ili Država Vatikanskoga Grada međunarodno je priznat entitet koji poput svake druge države ima svoje osobne dokumente (iskaznice) i putne isprave – putovnice koje izdaje svojim državljanima, to jest stanovnicima koji stanuju u toj najmanjoj državi na svijetu. Vatikan je jedinstven upravo po tome što njegovu putovnicu može dobiti samo rezident, dakle onaj koji stanuje u Vatikanu, a ne izvan njega, kao i njegov suprug ili njegova supruga (osim ako je Sacra Rota brak proglasila nevrijednim ili je riječ o rastavljenim osobama), te djeca onih koji su u braku. Vatikansku osobnu iskaznicu izdaje Guvernatorat Države Vatikan, a ona može služiti i kao putovnica u svim državama Schengenskoga sporazuma. Da biste dobili putovnicu, dakle, morate biti državljani, a djeca laika zaposlenika gube vatikansko državljanstvo kada navrše 18 godina, osim ako ne stanuju u Vatikanu, a vizni odnosi Vatikana sa svakom se državom reguliraju na uobičajen način u međunarodnim odnosima – kao i između ostalih država. Ono što Vas je uz istraživanja možda navelo da pomislite kako je dobro imati vatikansku putovnicu činjenica je da ćete izbjeći policijski pretres na talijanskom teritoriju, ali isto tako i činjenica da je dosta velik broj zemalja u svijetu za koje uz vatikansku putovnicu ne trebate vizu. Papa Franjo, koji može imati vatikansku putovnicu, odlučio je svijetom putovati s putovnicom svoje domovine – Argentine.
Pisali ste u jednom prošlom broju o čitanju Biblije. Koju biste mi knjigu u tom smislu mogli preporučiti da s boljim razumijevanjem čitam posebice Stari zavjet?
Jelena
Kako ne bismo isticali ni jednu knjigu kojoj bismo osobno dali prednost, predlažemo da posjetite naše katoličke izdavače koji objavljuju mnoga vrijedna djela u kojima naši domaći teolozi bibličari, kao i strani, objašnjavaju biblijske knjige Staroga i Novoga zavjeta, pa da odaberete onu koja će se Vama učiniti najprikladnijom i najrazumljivijom. Kod naših katoličkih izdavača predlažemo da ponajprije posegnete za kojim rječnikom ili leksikonom biblijskih pojmova, kao i priručnikom i knjigom s područja biblijske starozavjetne i novozavjetne teologije. Isto tako, Papinska biblijska komisija 1993. objavila je dokument »Tumačenje Biblije u Crkvi«, koji bi Vam sigurno bio koristan.
