Mišjakinja (Stellaria media, lat.) u narodnoj medicini ima dugu tradiciju uporabe osobito u kontekstu dermatoloških tegoba i upalnih stanja. Procjena bioaktivnih metabolita iz različitih dijelova mišjakinje otkrila je više od 80 sekundarnih metabolita. Neki od tih spojeva su saponini, alkaloidi, glikozidi, masne kiseline, tanini i terpenoidi. Te biološki aktivne tvari imaju različite učinke na zdravlje – mogu djelovati protiv gljivica i bakterija, štititi stanice od oštećenja (antioksidativno), usporavati rast nekih stanica, smanjivati upalu i bol, pomagati u regulaciji šećera u krvi te ublažavati tjeskobu. Protuupalni učinak uglavnom se povezuje s flavonoidima i fenolnim spojevima – tvarima koje mogu smanjiti štetne procese u tijelu povezane s oksidativnim stresom i ublažiti djelovanje molekula koje potiču upalu. Zbog toga se biljka tradicionalno rabi u tretmanu kožnih upala, ekcema, svrbeža i manjih rana. Polisaharidi i sluzne tvari stvaraju zaštitni sloj na koži, čime smanjuju iritaciju i pomažu koži da brže zacijeli. No, unatoč dugoj tradiciji uporabe, znanstveni dokazi o njezinoj terapijskoj učinkovitosti još su ograničeni jer se većina podataka temelji na laboratorijskim istraživanjima, pokusima na životinjama i etnofarmakološkim zapisima, a nedostatak standardiziranih kliničkih studija otežava pouzdanu procjenu optimalnih doza, sigurnosti dugotrajne primjene i mogućih interakcija s lijekovima.
