SUŠA U SAMOPOSLUZI ZA INFORMATIČKI PISMENE Koronavirus i šutnja medija

Snimio: B. Čović | Građani u Zagrebu nose maske zbog Koronavirusa (COVID-19)

U vrijeme razvoja globalnih komunikacija znanje je postalo dostupno svima koji posjeduju monitor i internet. Informacije su pretvorene u digitalnu ponudu za sve znatiželjnike i u samoposlugu za informatički pismene članove društva. O bilo kojoj temi lako je locirati službeno stajalište ili alternativno mišljenje. Internet je otvorio prostor za sučeljavanja, postao je platforma za demokraciju ideja, pretvorio se u neorganizirano skladište memorija, zapisa, portala, dokumenata, baza podataka… To ponekad, ili često, otežava orijentaciju javnosti, ali ne sprječava pažljivo odvajanje i razlikovanje zlonamjernih poruka od utemeljenih tvrdnja. S razvojem su elektroničkih medija ljudi navikli na pojavu i prisutnost raznolikosti stajališta, teorija, sukobljenih argumenata, više ili manje poželjnih rasprava.

Internetska (ne)sloboda

No s pandemičnim dolaskom koronavirusa kao da je nestao internetski oblik slobode. Informacijska se mreža skvrčila u jednu nit, a svakodnevna buka misli utišana je do jedne jedine frekvencije: borba protiv virusa nema cijene!

Pandemija koronavirusa postala je derivat prave medijske globalizacije i ujedinila je megafone svih medija svijeta. Ukinuta je institucija prigovora, a uvedene su riječi novogovora: (samo)izolacija, socijalna distanca, novi val, karantena, metoda čekića i plesa, »ostani doma«…

Potražiti ili čuti suprotno (znanstveno) mišljenje postalo je teško. Mnoge su mrežne stranice blokirane, izjave cenzurirane, institucije ignorirane, a autori su drukčijih pogleda etiketirani. Do izražaja je došlo drugo lice interneta: informacijska represija, digitalni nadzor, ograničavanje i eliminacija (ne)poželjnih sadržaja… Čini se da je internet poput mreže razapete između dvaju pojavnih ekstrema – babilonske kule i Orwellove Oceanije, između kakofonije i totalitarizma.

Zbog nekih je razloga najveći dio javnih, državnih ili službenih medija (takozvana glavna struja) jednodušno stao na stranu i bez rezervi podržao preventivne politike i antiepidemijske mjere vladajućih struktura. Nasuprot višegodišnjemu deklariranju neograničenosti sloboda i otvorenoga društva, medijske su perjanice ove zime zapuhale u isti rog i isključile neistomišljenike. Ako se i pojavio drukčiji glas o koronavirusu, odmah je obilježen teorijom zavjere, opasnim stajalištem ili lažnom viješću. Nekima se prijetilo otkazom ili pokretanjem etičkih i disciplinskih postupaka (čak i u Hrvatskoj).

Ukidanje institucije prigovora
Svaki športski, politički, kulturni, gospodarski, obrazovni, znanstveni ili vjerski događaj u slobodarskim je medijima bio meta propitivanja, suprotstavljenih procjena, kontroverznih kolumna i novinarskoga voajerizma. U ime istine, što god ona bila, utjecajnim medijima ništa nije sveto. No s pojavom koronavirusa sve se promijenilo. Pandemija (grč. sav narod) koronavirusa postala je derivat prave medijske globalizacije i ujedinila je megafone svih medija svijeta. Ukinuta je institucija prigovora, a uvedene su riječi novogovora: (samo)izolacija, socijalna distanca, novi val, karantena, metoda čekića i plesa, »ostani doma«…
Glavni mrežni servisi, poput Wikipedije, Googlea ili Facebooka, postali su glasnogovornici javnozdravstvenih kampanja, a na povezanim je tražilicama, zbog revidiranih prioriteta, otežana pretraga kritičkih stajališta. Kao što se protivnici cijepljenja pogrdno nazivaju antivakserima, tako je i za protivnike karantene smišljen uvrjedljiv pojam – antilokersi (engl. lockdown = izolacija). Preko noći su nestale televizijske emisije s gostima suprotnih stajališta, a studijske sobe i naslovnice novina rezervirane su samo za ortodoksne znanstvenike. Njihova se stručna apologetika nerijetko štiti ukidanjem ili kontrolom komentara čitatelja.
Diktatura jednoumlja

Iznenađuje takav obrat u medijima, koji su se godinama pozivali na istraživačko novinarstvo, njegovali raznolikost mišljenja ili, već prema potrebi, svaku priču pretvarali u trakavicu. Tijekom pandemije koronavirusa pristali su na visok stupanj jednostranosti, podržavajući lokalne politike i samo odabrane stručnjake, praveći se da kritike i sumnje ne postoje. Postoji opasnost da ovosezonska medijska konverzija prema diktaturi jednoumlja postane navika i praksa, da se novi važni događaji tumače prema sličnim receptima struke ili politike. Prva provjera već nadolazi s masovnim okupljanjima na ulicama američkih gradova (nedistancirano okupljanje u vrijeme karantene!). Iako pokrenuti opravdanim prigovorom, znatnim su dijelom sublimirali u stranačku politiku, ali i u mržnju, koju mnogi mediji opet ne žele vidjeti…

IZVORGlas Koncila br. 24/2020.
Prethodni članakRANJENE CRKVE ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE Crkva sv. Katarine na Gornjem gradu
Sljedeći članakSKUPINA AUTORA O DOPRINOSU CRKVE ETIČKIM PROMIŠLJANJIMA U DIGITALNOM DOBU (2) Samo je čovjek uistinu inteligentan, moralan i autonoman