Iz sjedišta Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) dolaze nova upozorenja o širenju koronavirusa i o potrebi da se iz naftalina izvuku stari epidemiološki alati: maske, dezinficijensi, testovi, ZOOM aplikacije, cjepiva, COVID potvrde… Tedros Adhanom Ghebreyesus, čelnik SZO-a, na konferenciji za novinare ponovio je: »Nastavljamo pratiti zabrinjavajuće trendove bolesti COVID-19, posebice s nadolaskom zime na sjevernoj polutki. Povećava se broj mrtvih na Bliskom istoku i u Aziji, raste broj pacijenata u jedinicama intenzivnoga liječenja u Europi i broj hospitalizacija u različitim zemljama.«
Mnoge su institucije, znanstvenici, liječnici, političari i mediji poduprli procjene iz sjedišta SZO-a te započeli s uvođenjem ili pozdravljanjem provjerenih javnozdravstvenih mjera. Dok su se neki nadali da su te mjere postale muzejski rekviziti, drugi ih nostalgično pretvaraju u sezonsku ponudu. Zima je postala prikladno vrijeme za reanimaciju života ugroženoga koronavirusom i oštećenoga zatvaranjem društva.
I u Hrvatskoj odjekuju, poput jeke, poznati pokliči: »Nosite maske, testirajte se, cijepite se…« Neki domovi za starije i odjeli u bolničkim centrima zabranjuju posjete, na ulicama se pojavljuju ljudi sa zaštitnim maskama, mediji obnavljaju »igre s brojkama«…
Nije nemoguće ponovno svjedočiti iznimnoj poslušnosti običnih ljudi koji će iz straha ili uvjerenja (opet) nositi zaštitne maske, izbjegavati kontakte, zatvarati škole, primati petu ili šestu dozu cjepiva protiv koronavirusa… Ta je poslušnost i povjerenje prema savjetima, preporukama i naredbama službenih institucija očekivano ponašanje u uređenim zapadnim društvima. U kaotična vremena, poput pandemije ili panike, ljudi se lakše odriču svojih sloboda jer su navikli na »funkcioniranje sustava«.
Za razliku od mnogih zapadnih društava, mnogi su se ljudi u Hrvatskoj susreli s neželjenom političkom tvorevinom u kojoj su 50-ak godina, iza zatvorenih vrata, ismijavali službene istine. U ozračju nepovjerenja prema nametnutim institucijama odgajali su svoju djecu. Stoga je sumnjičavost hrvatskoga društva prema državnim intervencijama očekivana, a otpor prema nedavnim epidemiološkim mjerama derivat je toga iskustva. Neposlušnost hrvatskih ljudi prema javnozdravstvenim politikama nije vrijednost, nego – iskustvo.
Iako se, dakle, s nedavnim upozorenjima (ili prijetnjama) iz sjedišta SZO-a pojavljuju poznate epidemiološke scene, nije vjerojatan pandemijski scenarij na ulicama hrvatskih gradova. Čak ni mediji, koliko god se trudili, ne će moći uspješno generirati paniku, ne će najvećemu dijelu stanovništva vratiti strah u kosti. Tijekom pandemije koronavirusa mnogi su mediji izgubili povjerenje javnosti, prokockali su imidž i status nezavisne i transparentne institucije. No osim medija, koji su na čelu povorke kompromitiranih služba, crveni su karton nepovjerenja zaradile druge važne institucije: znanost, medicina i politika.
Tako vakuumirano društvo postaje prazan prostor za stvaranje kaosa i dezorijentiranih pokreta. A to je mnogo opasnije od još jedne viroze.
