Mnogo se posljednjih dana govorilo o građanskom odgoju u zagrebačkim školama, a Lana Kovačević u Večernjem listu napisala je da je građanski odgoj već obvezan, no da Zagreb ima i većih briga. Najava zagrebačkoga gradonačelnika, smatra, možda bi zvučala spektakularno da nije klasičan i političarima vjerojatno usađen »mot« kojemu pribjegnu bez obzira na to iz koje stranke dolazili. Umjesto otvorenih i ključnih problema u obrazovnom sustavu metropole, kojih ima na pretek i za koje treba i vremena i rada i upornosti, političarima je lakše osmisliti spektakularnu ideju i »uvesti« je u škole kao novitet za koji će se hvatati kada budu nabrajali poteze za koje misle da zaslužuju pohvalu.
I hvalit će se Zagrepčanima, piše novinarka Kovačević, bez obzira na to što je građanski odgoj jedva i uz silan trud svih roditelja diljem Hrvatske 2019. uveden kao međupredmetni sadržaj u svim školama.
To znači da je obveza da se u školi uči i to u sklopu više različitih predmeta u svim godinama školovanja. »Dakle Tomašević kao izvannastavnu aktivnost uvodi predmet o kojem djeca već uče, bez dodatnih objašnjenja tko će ga predavati i koliko će to i hoće li uopće koštati. Uvođenje građanskog odgoja, dapače, ne bi bilo sporno da Zagreb nema većih briga. Da novo vodstvo primjerice nije kao i ono prethodno za novu školsku godinu tražilo skraćivanje školskog sata, a sve odreda u školama u koje su preseljeni učenici koji zbog posljedica potresa ne mogu ići u svoje matične ustanove. Nemaju dovoljno mjesta za učenike pa im treba kraći sat, a vjerojatno bi onda imali i skraćenu satnicu izvannastavnoga građanskog odgoja – još jednu nepotpunu obvezu.« U tekstu se upozorava da ima u Zagrebu i škola u kojima još nema tople vode, i to toliko dugo da se i u epidemiološkim uputama odaslanim školama brisala riječ »topla« ispred vode. U metropoli još postoje škole koje rade tri smjene. One, smatra novinarka, mogu sanjati o izvannastavnim aktivnostima koje osmišljavaju političari.
Govoriti o djetinjstvu današnje djece, a ne govoriti o videoigricama s kojima provode vrijeme gotovo kao i u školi, bio bi promašaj. Voditelj Poliklinike za dječju adolescentnu psihijatriju zagrebačke Klaićeve bolnice dr. Nenad Jakušić smatra da djeca do puberteta ne bi trebala provoditi pred ekranima više od sat vremena. Digitalno doba nosi prednosti za djecu, ali i nedostatke jer prema medicinskim spoznajama višesatno sjedenje pred pametnim telefonima i u igranju videoigara štetno je za njih. U dobi do dvije godine mobitel djeci uopće ne smije biti u ruci, a neuroznanstvenici ističu da ga ne bi trebali vidjeti do 3.i 4. godine. Osnovci do puberteta ne bi trebali provoditi više od sat vremena dnevno na pametnim telefonima. Srednjoškolci pred ekranima mogu provesti dva sata dnevno a da to ne šteti njihovu psihofizičkom razvoju, stoji u tekstu Večernjakove novinarke Dijane Jurasić.
Kako je više puta za Večernji list isticao dr. Jakušić, djeca u osnovnoj školi do puberteta ne bi trebala provoditi pred ekranima više od sat vremena dnevno jer to može štetiti njihovu psihofizičkomu razvoju, a srednjoškolci ne više od dva sata dnevno. No, naglasio je, velika je razlika gledaju li dokumentarac, što im koristi, ili plitku zabavu. Djeca mlađa od dvije godine prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije ne bi smjela uopće upotrebljavati mobitele, a neuroznanstvenici smatraju da je za razvoj mozga djece sigurnije da uopće nisu blizu mobitela prije treće i četvrte godine. Prof. dr. Josip Burušić s Instituta »Ivo Pilar« rekao je da je jasno da se socijalizacija djece mijenja te da tehnologija i tehnološka rješenja u obliku mobitela, videoigara, društvenoga komuniciranja preko tehnologija bitno mijenjaju način odrastanja djece, ali i njihov svijet doživljavanja i ponašanja. Smatra da treba posvećivati više pažnje djeci i više vremena provoditi s njima u aktivnostima koje iziskuju dugotrajne periode usmjerenosti te zanimljivošću pobuđuju interes djece. »U našem istraživanju koje se odnosi na postignuća učenika u tzv. STEM školskom području pokazalo se da količina i način upotrebe različitih digitalnih ICT uređaja i platforma nisu znatnije povezani s uspjehom djece u školi. Djeca koja se previše koriste internetom ne moraju biti u isto vrijeme i uspješna u školi. Obrazovanost roditelja znatno pridonosi da djeci vrijeme provedeno na internetu usmjere da bude i korisno kad je riječ o uspjehu u školi«, rekao je prof. Burušić.