ZAMKE PLAĆANJA KARTICAMA I NA RATE Napast odobrenoga minusa

Foto: Shutterstock

Danas je plaćanje robe i usluga karticama postalo općeprihvaćen način plaćanja. Kad se nešto plaća karticama, ponekad je teško biti svjestan koliki je to stvarno trošak jer je neopipljiv novac prebačen s jednoga računa na drugi. Također je moguće plaćanje na rate pa se pritom misli da onda taj trošak nije toliko velik i da se može puno lakše podnijeti. 

Razvijena samokontrola

Zbog takvoga načina ponašanja neki pojedinci prestanu razmišljati o novcu kao dobru koje je ograničeno. Posljedica toga je upadanje u dugove jer ljudi kupuju kada nešto vide, kada im se nešto svidi, stihijski, i pritom ne razmišljaju o stanju na svom računu jer karticu vrlo lako mogu provući bez većih posljedica. No kada svi računi dođu na naplatu, pogotovo u predblagdanskim danima kad potrošnja uvelike poraste radi kupovanja poklona, hrane, odjeće itd., posljedice su daleko veće nego što se to moglo zamisliti. I tada se raspoloženje pojedinca promijeni na loše te mnogi ne vide izlaza.

Kod ljudi koji nemaju razvijenu samokontrolu prilikom trošenja novca vrlo je opasno koristiti se karticama i odgodama plaćanja. Ti ljudi takvim načinom trošenja teško će razviti svijest o tome koliko stvarno troše.

Kod ljudi koji nemaju razvijenu samokontrolu prilikom trošenja novca vrlo je opasno koristiti se karticama i odgodama plaćanja. Ti ljudi takvim načinom trošenja teško će razviti svijest o tome koliko stvarno troše. Za njih je najbolje da troše ono što imaju, odnosno da se koriste isključivo gotovinom, odnosno gotovinskim načinom plaćanja robe i usluga. Osoba koja ima jasnu sliku svoje materijalne pozicije, odnosno koja je svjesna da u novčaniku ima samo 10 kuna sigurno ne će otići u prodajni centar i tamo kupovati sve što vidi.

Plaćanje gotovinom

Ima, nažalost, ljudi koji dođu u dućan sa 100 kuna, natrpaju puna kolica na putu do blagajne pa onda većinu stvari vrate na blagajni jer nemaju čime platiti. Ali da su imali karticu s odobrenim značajnim minusom, to bi mogla biti opasna situacija za njih jer ta kupnja ne bi više iznosila 100 kuna, nego 1000 kuna. Zato je, da bi se smanjila stihijska potrošnja, važno koristiti se što je više moguće gotovinom, ako ne i uvijek.

To je proces koji traje, jer kao što je trebalo vremena za navikavanje na plaćanje karticama, odnosno nevidljivim novcem, tako će trebati i vremena za stjecanje navike plaćanja gotovinom te uzimanje uzda u svoje ruke. Jer uz trud i volju samokontrola se opet može steći.